Politička scena Crne Gore vidjela je mnogo prevrata, ali malo koji je tako ogolio suštinu DPS-a kao glasanje za budžet opštine Budva za 2026. godinu. Partija koja je godinama gradila svoj narativ na progonu Srpske pravoslavne crkve, otimanju svetinja i pokušaju nacionalizacije crkvene imovine, sada je – bez treptaja – podigla ruku za budžet kojim se toj istoj Crkvi dodjeljuje preko milion eura.

Ideologija prodata za mrvice vlasti

Decenijama su funkcioneri DPS-a plašili građane „malignim uticajem“ SPC, dok su njihovi jurišnici crtali mete na mantijama sveštenstva. Danas, ti isti ljudi postaju finansijeri onih koje su nazivali „okupatorima“. Ovim činom, DPS je definitivno potvrdio da njihova „odbrana države“ nikada nije bila pitanje principa ili identiteta, već isključivo paravan za očuvanje pozicija moći. Kada su fotelje u Budvi došle u pitanje, „vječni principi“ su nestali brzinom kojom se mijenjaju koalicioni partneri.

Pljuvanje u lice sopstvenim biračima

Šta danas o svom rukovodstvu misle oni građani koje je DPS izvodio na ulice da „brane državu“ od SPC? Glasanjem za milionsku donaciju Crkvi, DPS je bukvalno pljunuo na sopstveni program i iznevjerio ideološka očekivanja najtvrđeg krila svojih birača. Dok su bazu hranili mržnjom i podjelama, vrh partije je u Budvi sklopio dil koji pokazuje da je za njih sve na prodaju – pa i sopstvena ideologija, ako je cijena dovoljno visoka u vidu funkcionerskih mjesta.

Kraj mita o „državotvornoj“ opoziciji

Nakon budvanskog scenarija, svaka buduća kritika DPS-a na račun klerikalizacije društva ili uticaja Crkve na politiku zvučaće kao loš vic. Partija koja direktno finansira SPC iz budžeta više nema moralno pravo da se predstavlja kao zaštitnik sekularizma ili crnogorskog identiteta. Maske su konačno pale: DPS nije nikakva „državotvorna“ brana, već interesna grupacija kojoj je milion eura u rukama SPC-a prihvatljiva cijena za opstanak u opštinskim kancelarijama.

Politički nemoral kao jedina konstanta

Budvanski primjer je ogledalo novog DPS-a – partije bez kompasa koja luta između ekstremnog nacionalizma i poniznog glasanja za projekte koje su do juče nazivali izdajom. Pokazalo se da su im „svetinje“ ipak drage, ali samo onda kada služe kao moneta za potkusurivanje u borbi za fotelje. Građani Budve, ali i cijele Crne Gore, dobili su jasnu potvrdu: za DPS vlast nema cijenu, a obraz nema rok trajanja.

Tagovi