Neparna godina uvijek piše neke specijalne priče, nisu to po definiciji velika prvenstva u fudbalu ili Olimpijske igre, već brojna druga takmičenja gdje pojedinci prave istoriju.
Imali smo baš pregršt takvih u ovoj godini smijeha i suza, kako su se mijenjala doba i agregatna stanja, tako su se smjenjivale i emocije. Od velikih stvari pamtiće se dugo novi rekord Duplantisa 6.30 i čudesna Sidni koja je zaljuljala nakon 40 godina laboratorijski rekord Marite Koh.
Titula kao suza Oklahome sa MVP Šejom, otvaranje sezama PSŽ-a, prva titula Majamija u MLS-u, zlatni „kambek“ Lindzi Von u 42. godini, igre njenog vršnjaka Lebrona, trijumf Čofeniga na turneji i u cijeloj sezoni, oproštaj sa zlatom najvećeg biatlonca Johanesa Tignesa Bøa, povratak nakon šest godina na tron Marka Markeza, svjetsko zlato Italije i u muškoj i ženskoj odbojci, prvo svjetsko klupsko prvenstvo u megaformatu.
Evo ipak naših uobičajenih Top 5 priča.
Vanzemaljac iz Slovenije
Broj jedan, Tadej Pogačar. Tako je teško pronaći boljeg sportistu na ovoj planeti trenutno. Drugu godinu za redom vanzemaljac, ruši sve rekorde i uopšte ljudskom umu poznate granice u ovom ekstremnom sportu.
Osvojio je ponovo Tur de Frans, opet je bio nemoćan veliki Vingegor, iako je bio sada top spreman, što je i dokazao potom kad je prvi put nadmoćno osvojio Vuelta u Španiji. Ali protiv Pogačara usred ljeta bio je potpuno nemoćan, već od prvog dana u ravnici kada je Slovenac sprintao i dobio čak i te etape da pokaže moć, pa na hronometrima i konačno u velikim planinama, gdje se borio za vazduh kad god bi Tadej ustao iz sjedla i napao. Nakon 2023. bilo je 2:2 i činilo se da Pogačar tada nema lijeka, a sada izgleda da ga Danac ne može nikad naći – 4:2 za Pogačara. Narednog ljeta napašće i peti Tur de Frans, a onda i šesti, što niko nije uradio. Ali nije samo na Turu pokazao snagu. Opet je harao još od februara.
Na San Remu je izgubio u finišu od Vanderpula, ali se zarekao da ga osvoji ovog marta. Osvojio nadmoćno Flandriju i Lijež, kao i Valonsku strijelu, a prvi put ikada vozio na makadamu Rubea u paklu sjevera i završio drugi dok nije izletio sa staze, tresao se i silni Vanderpol. I tokom jeseni u Ruandi je uništio olimpijskog šampiona Evenpula i postao ponovo šampion svijeta, pa onda osvojio niz trka u Italiji sa rekordnim razlikama, zaključno sa monumentom Lombardijom, čak peti put. Razlike koje pravi su nehumane.
Je li moguće da je Slovenija dala najvećeg biciklistu svih vremena? Je li to moguće?
Kralj nordijskog skijanja
Tik uz Pogačara na poziciji dva, Johanes Klebo, kralj nordijskog skijanja. Osvaja veliki globus u nizu, proljetos i Svjetski kup i Tur de Ski. A ove godine već je u velikoj prednosti. Poigrava se sa rivalima, u sprintu nepobjediv i klasičnom i slobodnom tehnikom. Na svim distancama neuhvatljiv do mega dionica od 50 kilometara. A sada već pobjeđuje i na interval startu, što je suludo u konkurenciji Amundsena, Krigera, Nijengeta, Hegena, Hedegarta i Niskanena. Vrhunac je bio na Svjetskom prvenstvu u njegovom rodnom Trondhajmu u martu mjesecu, kad je osvojio svih šest zlatnih medalja, što je unikat u ovom sportu.
Konsakracija je bila na kraju na 50 kilometara, što je u Norveškoj kao finale Mundijala u fudbalu za nas. Ovih dana stigao do 103. pobjede u Svjetskom kupu, još samo 11 do Marit Bjergen što je rekord svih zimskih sportova u istoriji i djeluje je da će prije on to prestići nego Mikaela Šifrin koja ima 106.
Sezona za pamćenje u Formuli 1, Britanac novi vladar
Broj tri, Lando Noris, novi kralj auto motosporta, ali kakva sezona Formule 1 je za nama. Nakon što je prošle godine uzdrmao tron Ferstapena, ali ga nije mogao spriječiti da osvoji četvrtu krunu, sada je uspio, ali na dramatičan način. Na početku je prednost Meklarena bila toliko jasna da se nije postavljalo ni pitanje u opsegu 24 trke i još šest šest sprinteva. Čudo koje je napravio Maks u Japanu i na još par trka nije moglo da traje. I zaista od njegove nule u Barseloni 1. juna prednost Pjastrija i Norisa je bila drastična. Ljeto dominantno, a u septembar se ušlo sa Maksom koji je kasnio 104 boda za Pjastrijem i preko 70 za Norisom. Ali Maks je slavio u Monci i počeo da se osjeća dobro, a njima da ulazi nervoza, posebno Pjastriju.
Azerbejdžan, Singapur, SAD, Meksiko, Maks u velikom naletu i da nije imao peh u Brazilu uspio bi da napravi čudo, ali tada je morao da startuje čak ne ni posljednji, nego bukvalno iz pit lejna. Stigao je do trećeg mjesta, na ivici drugog Antonelija, ali pobijedio je baš Noris i postao lider prvenstva. Sve do kraja osvojio je Maks i ponoćni Las Vegas i pretposljednji Katar kada je oduševio i prišao na 12 bodova Norisu preskočivši Pjastrija i završnu trku u Abu Dabiju, ali je ostao kratak za dva boda, jer je Noris hladnokrvno sačuvao treće mjesto. Imao je opet najviše pobjeda, osam, što je u ovakvoj sezoni ludilo, a ta dva boda može da žali bilo gdje i kada ga je Antoneli izbacio u Austriji i kad je tuđom krivicom stradao u Barseloni, a pogotovo u finišu u Brazilu.
Meklaren se opet puno kockao sa principom da ne favorizuje nikoga i dijeljenjem bodova umalo da izgube titulu kao 2007. Noris je ipak taj, koji je pokazao da jeste za titulu, dok Pjastri je upravo pokazao da nije. Momak iz Bristola ispunio snove, iako dolazi iz jedne od najbogatijih porodica Britanije, nešto poput Džejmsa Hanta 76. Sada ćemo vidjeti može li da se nosi sa tom slavom i kako će biti protiv Maksa u 2026.
Plivačko čudo iz Kanade
Četiri, Samer Mekintoš, kanadsko plivačko čudo. Već sa 15 godina je rušila rekorde, ali tada su barem u kraulu bile prejake Titmus i Ledecki. Ona je nastavila svojim putem i razvila sjajno i dvije mješovite discipline kao i 200 leptir, nije imala opsesiju da napada samo njih dvije u kraul dionicama. Već u Parizu je bila zvijezda sa tri olimpijska zlata, a juna ove godine na kanadskim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u pet dana napravila čudo.
Razbila rekorde na 200 i 400 mješovito, povratila sjajno rekord na 400 kraul i ostvarila drugo vrijeme ikada na 800 kraul što je zapanjilo svijet. Naime, u toj disciplini bilo je pravo carstvo carice Ledecki. Najboljih 25 vremena u istoriji pripadali su samo njoj. I da Ledecki nije u maju popravila sopstveni rekord nakon čak devet godina, ostala bi u junu bez njega, kao da je znala. Alit to je bila najava za trku vijeka na Mundijalu u Singapuru.
Drugog avgusta bio je zakazan sudar generacija, sudar dvije legende. Sada već 18-godišnja Samer osvojila je opet nadmoćno četiri zlata, 200 i 400 mješovito, 400 kraul gdje više nema Titmus, a nema ni Ledecki, i 200 leptir gdje je poludila što nije uspjela srušiti drevni rekord Kineskinje Liu. Četiri zlata, ali njoj nije bilo dosta, peto je bilo najvažnije – 800 metara bila je trka sudbine. Obračun je bio u troje, jer se sjajno nosila i nova australijska zvijezda Lani Palister. Na 700 metara Samer je prešla u vođstvo, ali je požurila i ostala bez snage za posljednju dionicu. Zlato za vječnu Ledecki koja je pokazala koliko je i dalje u glavi. Srebro Palister, bronza za Samer, koje je čudo neviđeno, ali ostao je ovaj posljednji kamen, njena opsesija, 800 metara za Los Anđeles, baš u kući Ledecki.
Tihi heroj italijanske odbojke
Na kraju broj pet Simone Đaneli. Prolazi neopaženo, ali niko nije bio tako nadmoćan u timskim sportovima kao on. Toliko uticajan, toliko lider. Nakon velikog razočaranja na Olimpijadi kad su odbojkaši Italije čudesno preživjeli Japan, ali onda pali u polufinalu od Francuske, mnogi su digli ruke. Italija, sedam puta prvak Evrope i pet puta prvak svijeta, ali nikad ne može do olimpijskog zlata.
Međutim, on je odmah rekao, vidimo se u Los Anđelesu, jer godine rade za njegovu generaciju i on to zna. Nakon maratona u Svjetskoj ligi, u finalu je opet bila jača Grbićeva Poljska, bilo je to početkom avgusta. Ali znao je dobro da ima taman vremena do septembra i Mundijala na Filipinima, tu je rođen pakt sa selektorom De Đorđijem i saigračima. Italija je rasla kako je prvenstvo odmicalo i kako su se nizale senzacije, a bila je najjača baš kad je trebalo. Ta silna Poljska pokošena je ubijedljivo u polufinalu i tu je pokazala sve što je trebalo svijetu. Sjutradan u finalu pala je i Bugarska 3:1, odbranjena titula šampiona planete. Sada zaista ulivaju strah za Los Anđeles, kao pred maleroznu i epsku Atlantu 1996.
Ali Đaneli je uzeo sve, kapiten i lider reprezentacije isto to i u Peruđi. Osvojio je u maju Ligu šampiona, u velikom stilu i ostvario snove grada. A sada, u decembru, prije nekoliko dana, u Brazilu su postali opet i šampioni svijeta, srušeni Brazilci u polufinalu i Japanci u finalu. Peruđa, prvak Evrope i prvak svijeta. Takvog dizača na svijetu nema, ali nije samo dizač, već i server, poenter, motivator. Jednostavno najbolji.
(RTCG)
