Milojkova trgovina ministarstvima na dan kada je Vlada klimava

Odluka premijera Milojka Spajića predsjednika Vlade i lidera Pokreta Evropa sad (PES), da, baš na dan kada je čelnik vladajuće Demokratske narode partije (DNP)  Milan Knežević najavio izlazak iz Vlade, a potom i šef Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD)  Andrija Mandić javno saopštio da stoji uz njega, smijeni ministra sporta i mladih Dragoslava Šćekića, ne može se posmatrati kao slučajnost. Naprotiv, riječ je o providnom pokušaju političke trgovine izvedene u trenutku kada se vladajuća većina ozbiljno zaljuljala.

Indikativno je da je Šćekić smijenjen skoro dva mjeseca nakon što je predsjednik Socijalističke narodne partije (SNP)  Vladimir Joković podnio zahtjev za njegovu smjenu. Dva mjeseca ćutanja, otezanja i ignorisanja tog pitanja, da bi odluka bila donesena upravo u času kada Vladi prijeti raspad, jasno ukazuju da motiv nije bio principijelan, već isključivo politički interes.

Umjesto reformi, klasična politička pijaca

Milojko Spajić je ovim potezom pokušao da kupi vrijeme i podršku  i zadrži SNP u Vladi Crne Gore, obezbijedi njihove poslaničke ruke za opstanak izvršne vlasti. To nije reforma, to nije odgovorna politika, već klasična politička pijaca u kojoj se funkcije i sudbine ministara koriste kao kusur za preživljavanje na vlasti.

Pitanje bez odgivora za sada je da li je ta trgovina zaista uspjela. Podrška SNP-a Vladi nije ni izbliza tako monolitna kako bi Spajić želio da prikaže. Dva poslanika SNP-a Slađana Kaluđerović i Bogdan Božović, jasno i nedvosmisleno stoje uz građane Zete koji se protive izgradnji kolektora u Botunu. Njihov stav nije ni skriven ni dvosmislen, oni su na strani Zećana koji brane pravo da odlučuju o prostoru u kojem žive.

Vlada na staklenim nogama

Zato se s pravom postavlja pitanje da li je Spajić ovom smjenom zaista obezbijedio stabilnu većinu ili je samo odložio politički problem koji i dalje tinja. Vlada koja opstaje na političkoj trgovini, a ne na principima i dogovoru, ne može biti stabilna. Posebno ne onda kada se ignoriše volja građana i kada se ključne odluke nameću silom.

Smjena Šćekića, tempirana u danima političke krize, ogolila je način na koji premijer vidi upravljanje državom kao niz brzih, ad hok poteza kojima se gasi požar, bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama. Ali požari se tako ne gase, već samo razbuktavaju.

Botun, Zeta i otpor građana tom projektu pokazali su da se politička lojalnost ne može kupiti ministarskom smjenom, te da podrška u parlamentu nije puka matematika, već pitanje povjerenja, principa i dosljednosti.