Piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za CG i osnivač portala BORBA

U Crnoj Gori postoji paradoks koji više niko ne može da objasni zdravim razumom. Država koja se godinama zaklinje u borbu protiv organizovanog kriminala, mafije i korupcije, ima jednog čovjeka koji je očigledno veća prijetnja po sistem od svih kriminalnih klanova zajedno. Taj čovjek je – Milan Knežević.

Brojke su neumoljive. Milan Knežević je hapšen više puta nego vođe škaljarskog i kavačkog klana zajedno. Bio je u pritvoru, bio je u Spužu, nosio lisice, prolazio kroz sudske procese, dok su istovremeno ljudi čija su imena decenijama vezivana za šverc, pljačku države i sistemsku korupciju slobodno šetali, upravljali institucijama i držali lekcije o evropskim vrijednostima.

Još apsurdnije: Milo Đukanović i njegov brat Aco nikada nijesu ni pozvani na informativni razgovor. Ne pritvor, ne Spuž – nego ni elementarni razgovor. A govorimo o ljudima čije se ime pominje u gotovo svim velikim aferama koje su opustošile Crnu Goru: od šverca cigareta, preko privatizacija, do finansijskih tokova koji su nestajali van zemlje.

U toj izvrnutoj hijerarhiji „opasnosti“, Milan Knežević ima više dana pritvora i robije nego svi oni koji su opljačkali Crnu Goru zajedno. I to nije slučajno. To je poruka sistema.

Poruka glasi: veći problem od mafije nije mafija – nego onaj ko je javno imenuje. Veći problem od kriminalnih klanova nijesu klanovi – nego političar koji ih pominje bez straha. Veći problem od duvanske mafije nijesu šverceri – nego onaj ko kaže da država bez obračuna sa njima nema budućnost.

Zato Milan Knežević nije tretiran kao politički protivnik, već kao bezbjednosni problem. Zato se hapsi poslanik, a ne oni koji su zarobili institucije. Zato se šalje policija na narod, a ne na mafiju. Zato se pravi spektakl od privođenja, dok su najveći igrači nedodirljivi.

U Crnoj Gori, očigledno, postoji jasna skala prijetnji: na dnu su škaljarski i kavački klan, iznad njih duvanska mafija, iznad njih sistemska korupcija, a na samom vrhu – Milan Knežević.

Jer mafija ne ruši sistem. Mafija je njegov sastavni dio. Mafija posluje u okviru pravila koje je sistem postavio. Ali onaj ko te veze razotkriva, ko odbija da ćuti i ko ne pristaje na „dogovoreni mir“, taj postaje problem.

Zato se Knežević hapsi. Zato se šalje poruka svima ostalima: možete da pričate o svemu, osim o onome što zaista boli. Možete da glumite opoziciju, ali ne smijete da dirate temelje.

Ovo nije priča o jednom čovjeku. Ovo je priča o državi u kojoj je lakše završiti u Spužu zbog političkog stava nego zbog vođenja kriminalnog klana. Državi u kojoj je politička neposlušnost opasnija od organizovanog kriminala.

I dok god je tako, svaka priča o vladavini prava, reformama i evropskom putu biće samo prazna fraza.

Jer prava država ne hapsi one koji govore – nego one koji kradu.

Tagovi