Mramorni kip Vestalka s velom
Mramorni kip Vestalka s velom remek-djelo je koje istovremeno izvrsno prikazuje ljepotu forme i savršenstvo umjetničke tehnike. Kip predstavlja drevnu rimsku svećenicu vestalku, čije je lice djelimično sakriveno velom.
Raffaele Monti, autor ove fascinantne skulpture, bio je kipar poznat po izuzetnoj vještini izrade velova u mramoru, koji odaju utisak prozirnosti. Monti je posjedovao rafiniranu tehniku i umjetnički izražaj koji mu je omogućio da svojim radovima vješto prenese snažne apstraktne ideje, koje su ljudi jednako prepoznavali u 19. vijeku kao što ih prepoznaju i danas.
Rani život
Raffaele Monti rođen je 1818. godine u Iseu, mjestu u italijanskom dijelu Švicarske. Odrastao je u Milanu, gdje je izučavao kiparstvo u ateljeu svog oca, poznatog kipara Gaetana Mattea Montija. Za svoja dva rada – „Aleksandar kroti Bukefala“ i „Ajant brani tijelo Patrokla“ – nagrađen je zlatnom medaljom Carske akademije, te je postao poznat u umjetničkim krugovima kao mladi i perspektivni kipar.
Imao je jedva dvadeset godina kada su ga pozvali u Beč, gdje je pod pokroviteljstvom carske porodice izradio veći broj bista. Nakon kraćeg boravka u Budimpešti i rada u Mađarskom nacionalnom muzeju, 1840. godine vratio se u Milano i otvorio svoj atelje.
Vestalka s velom
Godine 1846. jedan od najbogatijih Britanaca tog vremena, 6. vojvoda od Devonshirea, William Cavendish, posjetio je Montija u njegovom ateljeu u Milanu i naručio skulpturu vestalke s velom. Zbog tadašnjeg otkrića Kuće vestalki u Pompejima, tema vestalki bila je veoma popularna.
Zanimljiva je priča o rođenju ideje za izradu vestalke. Vojvoda je bio dobar prijatelj Antonija Canove, također poznatog kipara tog vremena, koji je bio poklonik kipova s velovima. Izrada takvih kipova pružala je umjetnicima priliku da pokažu svoje majstorstvo u radu s mramorom. Canova se posebno divio napuljskom kiparu Giuseppeu Sanmartinu, autoru poznate skulpture „Prekriveni Isus“, koja se danas nalazi u kapeli Sansevero u Napulju.
U Italiji su kipovi s velovima ili tkaninama dosegli vrhunac popularnosti u kasnom baroku (rano 18. vijek), no u 19. vijeku već su bili “izašli iz mode”. Canova je poticao vojvodu da pronađe kipara koji će znati napraviti remek-djelo usporedivo s djelima starih majstora. Nadao se da će umjetnici moći oživjeti i usavršiti ovu zahtjevnu tehniku, iako je prošlo više od sto godina od njene primjene.
Cavendish je dijelio Canovine poglede i pratio umjetničku scenu u Italiji. Rano je primijetio Raffaelea Montija i bio je siguran da je on kipar kojeg traži. Uz značajnu količinu novca, dao je Montiju detaljne upute i vratio se u Englesku, uvjeren da će Monti stvoriti remek-djelo.
S vještinom i upornošću zapanjujućom za jednog tako mladog umjetnika, Monti je dovršio skulpturu u aprilu 1847. godine. Vrlo je uspješno savladao tehniku prikaza tkanine u mramoru. Mramor je tvrda, neprozirna supstanca, “ali pažljivim poliranjem i igrom svjetla i sjene moguće je stvoriti iluziju gledanja kroz kamen”. Na kipu Vestalke s velom vrh glave i ramena polirani su glatko kako bi reflektirali svjetlost, dok su mjesta gdje veo pada preko lica slabije polirana, zbog čega reflektiraju manje svjetlosti.
Kasniji život
Monti se preselio u London 1848. godine. Izlagao je na Kraljevskoj akademiji i ubrzo postao vodeći kipar u Britaniji. Vestalka je postala toliko popularna da su je naveliko kopirali. Poznati kipar John Copeland izlio je njenu bistu u pariskom porculanu, koji oponaša kamen, i nazvao je „Nevjesta“. „Nevjesta“ je prvi put javnosti predstavljena 1861. godine u Londonu i ubrzo je postala najpopularnija bista toga vremena.
Monti je izlagao i na jednom od najpoznatijih događaja 19. vijeka, Prvoj svjetskoj izložbi, održanoj 1851. godine u Londonu. Njegova četiri kipa – tri ženska kipa s velovima i kip-allegorija njegove domovine Italije – privukla su veliku pažnju, a vidjelo ih je hiljade ljudi, što je za to vrijeme bio izuzetno veliki broj.
Većinom je izrađivao skulpture u mramoru, ali je također bio vješt u radu s metalom i porculanom. Osim kipova, aktivno se bavio izradom dekorativnih predmeta. Monti je uvijek težio tome da sva njegova djela budu na visokom estetskom nivou i da svaki njegov rad bude pravo umjetničko djelo.
Umro je 1881. godine u Londonu. Milioni posjetilaca i danas oduševljeno gledaju njegovu Vestalku s velom i tako svakog dana oživljavaju sjećanje na ovog izuzetnog kipara, koji je do kraja ostao odan svojim umjetničkim idejama.
(NOVA AKROPOLA)
