Vijesti i Pobjeda: Kupljena sloboda!

Piše: Ivan Milošević

-Da li znate da 280 novinarki i novinara, urednica i urednika, fotoreportera i drugih medijskih profesionalaca svakoga dana, u tri štampane dnevne novine, istražuju, provjeravaju i objavljuju informacije koje su u interesu javnosti? Redakcije dnevnih novina Vijesti, Dan i Pobjeda predstavljaju snažne stubove profesionalnog, odgovornog i urednički nezavisnog novinarstva u Crnoj Gori. Njihov rad počiva na provjerenim činjenicama, jasno potpisanim tekstovima i odgovornosti prema čitaocima. U vremenu kada su dezinformacije brže od istine, a buka glasnija od argumenata, provjerene i potpisane Vijesti svaki Dan su Pobjeda nad dezinformacijama. Zato je slobodna štampa u srcu evropskih vrijednosti — jer bez nje nema pluralizma mišljenja, nema informisanih gradjanki i gradjana i nema demokratskog društva, slogan je urednika dnevnih novina i poziv građanima da se danas u centru Podgorice druže sa štampom. Ovaj poziv objavljen je samo 24 sata nakon što je Ministarstvo kulture i medija objavilo odluku o raspodjeli novca iz Fonda za pluralizam medija. I od 1, 2 miliona evra dobar dio kolača, odnosno više stotina hiljada evrića dobili su baš redakcije „Vijesti“, „Dana“ i Pobjede“! Mašala, mašala! Takozvana nezavisnost i profesionalnost u režiji državnog novca i državnih fondova! Postavlja se pitanje kakvi su to nezavisni i slobodni mediji i sa još evropskim vrijednostima, čije se računi pune iz državnog budžeta?

Pomenuti mediji se hvale kako pripadaju grupi komercijalnih medija i biznismena koji samostalno zarađuju novac i koriste ga za javni interes. Očigledno da im biznisi ne idu od ruke, odnosno prodaja štampe, pa nesposobnost u toj oblasti liječe državnim novcem. Za tu „sposobnost“ ne treba biti nešto previše bistar, naučiš da pišeš projekte za državne konkurse i ideš dalje, odnosno na privatnim računima gomilaju se državne pare!

I kada se to zna degutantno liče fraze iz naprijed navedenog slogana, odnosno treba imati debeli obraz, pa ga objaviti u objavljenoj formi i građanima držati predavanja o evropskim vrijednostima. Takva praksa više liči na totalitarne i komunističke sisteme koji preko novca kontrolišu medijski sistem i usmjeravaju ga po svojoj volji! A takva praksa baš ne ide uz fraze o nezavisnosti i slobodi! Prije će biti da se radi o kupljenoj slobodi, koja stvara privid nezavisnosti iako je strogo kontrolisana!

Istina u našem slučaju nasamarena strana nijesu takozvani privatni i nezavisni mediji, nego tu ulogu preuzimaju državne službe, odnosno aktuelna vlast. Ne treba biti neki veliki čitač dnevne štampe, pa ne zaključiti da „Vijesti“ i „Pobjeda“ danonoćno rešetaju aktuelnu vlast i optužuju je za veljesrpsku agendu i izdaju crnogorskih nacionalnih interesa. U skoro svakom potezu vlasti prepoznaju tragove Beograda, pljačke i sistemske korupcije. O tome koliko se te informacije provjeravaju, valjda nije potrebno govoriti. Slučaj sa spomenikom Pavla Đurišića svjedoči da su redakcijama „Pobjedi“ i „Vijesti“ informacije o Drugom svjhetskom ratu zadnja rupa na svirali i da se čitava njihova priča temelji na aksiomama komunističkog i totalitarnog pogleda na svijet. Štaviše, svako iskakanje iz tog šablona dočekaju se na nož i proglašavaju surovim revizionizmom, fašizmom i rasizmom! Pomenute redakcije boli i uvo što već decenijama satanizuju Srbe u Crnoj Gori i svaki njihov zahtjev proglašavaju napadom na državu i kvalifikuju ga kao teroristički akt. I takvu medijsku praksu „Vijesti“ i „Pobjede“ aktuelna vlast nagrađuje stotinama hiljada evra!

Kobajagi sve se to pravda pluralizmom medija, ali umjesto održavanja pluralizma aktuelna vlast hrani svoje medijske „dželate“ i popunjava im finansijske rupe. I u ovom slučaju ne znaš ko je gori. Da li vlasnici tobožnjih slobodnih i nezavisnih medija koji svake godine šalju prijave za državne pare koje opredjeljuje vlast koju ne mogu da smisle ili predstavnici vlasti koji šakom i kapom nagrađuju svoje surove kritičare i takvim ponašanjem sjeku medijsku granu na kojoj sjede i to ne na pozadini, nego na glavi!

Ukoliko aktuelna vlast želi da podstakne pluralizam medija valjalo bi da finansira medije koji su van kontrole komercijalnih medijskih kuća i na taj način stimuliše raznovrsnost medijske ponude i surovoj komercijali suprostavi medije koji bez podrške države ne mogu da opstanu. Koliko mi je poznato iza „Pobjede“ i „Vijesti“ stoje vlasnici čija se imovina mjeri milionima ili milijardama i šta njima znači tih nekoliko stotina hiljada evra od države. Bili bi mnogo korisniji da tom medijsko – tajkunskon carstvu suprostave manje medije kojima bi dali šansu da brane novinarske i profesionalne standarde i evropske vrijednosti!

Jedno je sigurno, a to je da „Pobjeda“ i „Vijesti“ na dnevnom nivou manipuliši informacijama i stvaraju samo sebi poželjnu sliku o aktuelnoj vlasti, a posebno Srbima u njoj, ali i običnim Srbima. I kada su te oblasti društva i stanovništa u pitanju ne dozvoljavaju da se čuje ma kakva druga istina o Srbima od one njihove, antisrpske motivisane!

Tragično je da današnje Ministarstvo kulture i medija nastavlja praksu takozvanog pluralizma medija iz vremena DPS-a i šakom i kapom dijeli pare provjerenim antisrpskim medijima. Čini mi se da ove godine niti jedan srpski medij nije dobio ni evro za svoj rad. Ukoliko takvih medija i ima u Crnoj Gori, izgleda da su shvatili da Ministarstvo kulture po DPS-ovskom i antisrpskom šablonu dijeli državne pare, pa neće da se zamaraju i plaćaju za prijave na konkurse za koje se unaprijed zna da za njih nijesu namijenjeni!

Bilo kako bilo, DPS i ljudi iz njihovog okruženja i dalje vladaju medijima, ali i cjelokupnim životom u Crnoj Gori. I dok je tako biće i ovakvih i sličnih konkursa za razbacivanje državnih para za medije koje bije glas da njihovi vlasnici imaju dovoljno, pa i previše para. To svako zna u Crnoj Gori, ali u Ministarstvu kulture i medija za to ili nijesu čuli ili ne žele da čuju i rade isto ono što je DPS radio decenijama. Dokle?

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe/Izvor: Srpska24)