Poslanica DPS-a, Zoja Bojanić Lalović, poručila je u skupštinskom izlaganju, osvrćući se na izlaganje poslanika Dragana Bojovića, da je bila za to da ISKLJUČIVO CRNOGORSKI bude i službeni, ali i jezik koji će djeca da uče u školama.

Ona je navela da je bila protiv dogovora o nazivu jezika u školama, koji su postigli tadašnji premijer, Igor Lukšić, i lideri tadašnje opozicije, Srđan Milić, Andrija Mandić i Nebojša Medojević.

„Nakon izglasavanja samostalnosti 2006. godine, bila sam za to da se jezik, kao simbol državnosti, nazove crnogorskim i da to bude OKVIR za sve one koji žive u Crnoj Gori“, poručila je Bojanić Lalović.

„Dakle, okvir“, još jednom je ponovila poslanica DPS-a, neodoljivo podsjećajući na hrvatski model unijaćenja srpstva i Srba.

Po njenom mišljenju, najbolje bi bilo da srpskim jezikom niko ne govori u Crnoj Gori.

„To nije pitanje samo nacionalnog identiteta, već i državnog“, istakla je ona. Iz toga proizilazi zaključak da za nju Srbi i srpski jezik ne predstavljaju dio državnog identiteta.

Dakle, za nju više od 43% građana nisu dio države!

Poručila je da se nijedan učenik nije osjećao diskriminisano, ni onaj kome je maternji jezik crnogorski, ni onaj kome je maternji jezik srpski, itd.

Tagovi