NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je sa sveštenstvom, danas, na praznik Svetog Spiridona Trimituntskog Čudotvorca, Svetu arhijerejsku liturgiju u istoimenom hramu u Đenovićima, povodom hramovne slave.
Protojerej-stavrofor Obren Jovanović se vjernima obratio nakon Jevanđelskog odjeljka.
Naglasio je značaj svetitelja Božijih koji su svjetionici naše vjere i putokazi nama hrišćanima kako treba da živimo i naveo da mi često ne razmišljamo zašto svake nedelje, svakoga praznika i zapravo,svakodnevno služimo Bogu, ali da je to Crkva premudro ustrojila.
„Sve to što je Bog dao preko svoje Crkve koja je premudro ustanovila, dato nam je da se osvećuje vrijeme u kome mi živimo, jer svi mi živimo u jednom određenom vremenu onoliko koliko nam je Bog dao, a to naše vrijeme mi treba da ispunimo dobrim djelima, da ispunimo nečim što je dobro i blagosloveno. A kada vidimo i kada bismo sumirali šta čovjek čini u jednome vremenu njegovoga života koje mu je Bog dao, uglavnom to bi se svelo na jednu rečenicu da se mi borimo protiv smrti. Želimo da je odložimo na svaki način. Želimo da zaboravimo na nju. I onda, čovjek u svoj život unosi neke radosti, neke svečanosti, neke događaje, sve da bi odložio sjećanje i misao na smrt, a Crkva Božija nam je upravo dala ove divne praznike i ove divne događaje da bi njima osvećivali svoje vrijeme. A to vrijeme koje nam je Bog dao da mi ovdje proživimo treba upravo da iskoristimo i da to osvećenje vremena i naše učestvovanje u praznicima ne bude samo neka komemoracija na neke događaje. Evo, sada imamo Roždestvo Hristovo koje se desilo prije 2.000 i kusur godina, pa imamo Svetoga Spiridona, evo 1.700 godina od njegovog učešća na Prvom vaseljenskom saboru, nije to sjećanje na nešto što je bilo nego nešto što je uvijek živo i prisutno na Svetoj liturgiji. Za to se Sveta liturgija služi, jer ona je oprisutnjenje svega onoga najsvetijeg i svega onoga što je bivalo, što jeste i što će biti.
Kada služimo Svetu liturgiju u Svetoj liturgiji je sve prisutno sam Bog, Presveta Trojica, Majka Božija, svi sveti- svi oni koji su živjeli prije nas i mi koji živimo ovdje u ovome vremenu. Zato to naše učešće u osvećivanju vremena se tiče i nas jer kroz to, mi osvećujemo i svoje živote. Upravo tako i Sveti Spiridon, učestvujući u svim tim događajima, osvećivao je svoj život i onda on kada se sjećao smrti, nije je se plašio, jer u centru našeg života je vaskrsli Hristos. Centar pravoslavne teologije je vaskrsenje Hristovo. Centar našega bogosluženja i svih praznika je vaskrsenje Hristovo, jer je On onaj koji je pobijedio smrt i time osveštao vrijeme, a time osvećuje i nas i naše živote, ako mi hoćemo da uzmemo učešća u tome osveštanom vremenu i da to prenesemo u svoj život. Zato smo mi prizvani i zato mi slavimo praznike. Zato nam je Bog dao ovoliko lijepih svetkovina. Da ove naše svetkovine imaju smisla, a vidite, oni koji ne vjeruju u Boga, koji odlažu i koji ne žele da se sjete smrti i oni imaju potrebu da imaju svoje svetkovine- maskembale, pirove, događaje, igranke…jer prirodno je da čovejk mora da praznuje, jer čovjek je prizvan na praznovanje, ali na praznovanje Boga, na praznovanje istine , na praznovanje svetitelja Božijih koji su Bogu ugodili da bi onda kroz to osvećeno vrijeme osvetili svoje živote i mi se pripremali kada učestvujemo u tim velikim praznicima.
Evo, sada je Božićni post. Vidite kako je to Crkva premudro uredila da mi se pripremamo za Roždestvo Hristovo svetim postom, pa u postu padaju mnogi svetitelji kao što je Sveti Spiridon, pa se na neki način i za Svetog Spiridona pripremamo i uzimamo živo učešće u pripremi da se sretnemo sa Hristom i samo onaj ko je postio čitav post , ko se ispovijedio, ko se pokajao i ko se spremio, onda njegovo srce postaje Vitlejemska pećina gdje će Bogomladenac Hristos da se rodi. Zato je Gospod došao. Da osvešta ljudsko srce.- naveo je protojerej-stavrofor Obren Jovanović, blagoslovio današnje sabranje i čestitao praznik.
Nakon litije oko crkve i osvešenja slavskog kolača vjernima je besjedio NJegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit Joanikije.
Poučavajući o žitiju Svetog Spiridona Trimituntskoga Čudotvorca, Mitropolit je kazao da se na ovom svetitelju ispunila riječ Hristova: Tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i da proslave Oca našega koji je na nebesima.
„Sveti Spiridon, živeći jevanđelskim načinom života, služeći Gospodu, služeći svojoj svetoj Crkvi, ispunivši se Božijom milošću i Božijom ljubavlju, blagodaću Duha Svetoga, on je zasijao svojim vrlinama. Prije svega svojom dubokom vjerom, pobožnošću, a onda i Božijom mudrošću i milosrđem i hrabrošću i dobrotom i svim ostalim vrlinama i dobrim djelima i to je upravo ta svjetlost Božija kojom se on ispunio. Svjetlost koja ne zalazi, jer zaista Božija sila i Božija milost i Božija svjetlost nastanjuju se u dušama i u srcima onih koji Boga ljube, koji Crkvu ljube i vole i bližnje svoje vole i pomažu i brinu se o njima. Pokazuju ljubav prema njima. To nam je potrebnije i od ovoga Sunca koje nas grije, jer iako Sunce daje život, daje ovaj zemaljski život koji je privremen, a Božija svjetlost i Božija milost koje sijaju od lica Božijeg i od lica svetih Božijih ugodnika i koje se nastanjuju u dušama vjernih, ona daje život vječni. To je ona svjetlost koja ne prolazi u kojoj Sveti Spiridon Čudotvorac neprestano prebiva. To je slava Božija koja je njega ispunila zbog njegove ljubavi i zbog njegovoga služenja Hristu Gospodu i Crkvi NJegovoj, a naročito zbog toga što se brinuo o siromašnima, o onima kojima je milost i pomoć Božija potrebna.
Činio je velika čudesa u vrijeme svoga zemaljskoga života, pokazao se kao veliki zaštitnik svete vjere pravoslavne, bio ispunjen silom Božije istine i pravde i ljubavi, pa je mogao opovrgavati i razobličavati jeresi koje su tada ugrožavale Crkvu Božiju, naročito bezbožna Arijeva-vrlo opasna Arijeva jeres koja je bila velika opasnost za Crkvu Božiju. Ali, Sveti Spiridon i Sveti Nikolaj i oci Prvoga vaseljenskog sabora su prije svega vjerom, a onda i Božijom mudrošću razobličili tu jeres i među ocima Prvog vaseljenskog sabora uvijek se prvo pominju Sveti Nikolaj i Sveti otac naš Spiridon. Iako nijesu bili učeni teolozi, po svoj prilici ni jedan ni drugi, ali su bili ljudi puni vjere, puni blagodati Duha Svetoga i naučeni od Boga. Nisu imali tu knjišku mudrost kao neki drugi sveti oci na Prvom vaseljenskom saboru, ali su bili veliki autoriteti zbog svojih vrlina i zbog svoje vjere i zbog svojih mnogih čudesa i dobrih djela i oni su dali snagu ocima Prvog vaseljenskog sabora da se bore do kraja za čistotu svete vjere pravoslavne. Kao što rekosmo, zasijao je svojim čudesima u vrijeme svoga zemaljskoga života, ali ga je Bog udostojio da ta čudesa čini još više kad je otišao u naručje Božije i stao pred presto Božiji i obukao se u silu sa visine i pomaže svojoj Crkvi iz onoga svijeta, čineći mnoga čudesa, javljajući se Crkvi svojoj i mnogim onima koji ga prizivaju, naročito onima koji su u opasnosti, da ih izbavi iz svih nevolja i iskušenja i od mnogih bolesti i teškoća i da ih izvuče i spasi od opasnosti-besjedio je Mitropolit Joanikije.
Visokopreosvećeni vladika je naveo da se Svetom Spiridonu, kao i Svetom Vasiliju mole mnogi širom pravoslavne, ali i cijele hrišćanske vaseljene tražeći utjehu i iscjeljenje.
Podsjetio je da naš narod ima još jedan poseban razlog da posjećuje Krf gdje su mošti Svetog Spiridona, jer je tamo i Plava grobnica, te da je o tom stradanju srpskog naroda potresno, tužno, ali i uzvišeno pisao Milutin Bojić u svojoj istoimenoj pjesmi.
NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije svima je čestitao današnji praznik poželivši zdravlje, radost i mnoga i blaga ljeta.
