Piše: Boško Vukićević

Uzaludan je posao, onih malobrojnih činilaca aktuelne vlasti, koji veličanstvenu pobjedu nad diktaturom 30. avgusta 2020. godine, pokušavaju da iskoriste kako bi sačuvali neke od ključnih tekovina te iste zločinačke diktature.

Oni tu epohalnu pobjedu litijskog pokreta obesmišljavaju time što se iz petnih žila trude da očuvaju apsolutno sve postavke tzv. identitetskih politika DPS-a, od kojih su neke neodržive, jer zadiru u pitanja poštovanja elementarnih ljudskih prava i načela demokratije. Takve „identitetske politike“ DPS-a su bile osmišljene u cilju raspirivanja podjela i onemogućavanja opštenarodnog pomirenja – što je predstavljalo ključni mehanizam nekadašnjeg režima za opstanak na vlasti.

Dakle, neki iz današnje vlasti su mišljenja da je zauzimanje nekadašnjih fotelja DPS-a, samo po sebi, dovoljno kako bi se pokrenule promjene, ne uviđajući da proces demokratizacije mora ići uporedo sa afirmacijom pravne države i pomirenja.

Takvi političari zagovaraju naopake teze da se „poštovanjem ljudskih prava (kao što je povratak većinskog srpskog jezika kao službenog) treba baviti tek nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju“. Kao da su ljudska prava, načela demokratije i pravne države, nešto što treba staviti u zapećak i što treba da sačeka sve moguće i nemoguće procese kako bi konačno došlo na dnevni red. Kao da poštovanje pravne države nije uslov za ulazak u Evropsku uniju, već nešto što treba ostvarivati tek nakon integracije!

Suvišno je napominjati koliko ovakve teze neodoljivo podsjećaju na negdašnja anticivilizacijska načela Druge familije – „Prvo država, pa demokratija!“. Upravo je takvo antidemokratsko načelo omogućilo trodecenijsku kleptokratsku strahovladu DPS-a i Mila Đukanovića. Takvi kratkovidi i tvrdoglavi političari – i nakon višedecenijskog gorkog iskustva koje je naše društvo iskusilo – ni dalje nijesu naučili tu elementarnu civilizacijsku lekciju: ljudska prava, pravna država i demokratska načela se nikada ne smiju stavljati u zapećak! Ne, ti suštinski pojmovi moraju biti predvodnici razvoja i prosperiteta države!

Naopaka je teza da povratak srpskog jezika kao službenog, trobojke kao narodne zastave i obnova Njegoševe kapele spadaju u korpus pitanja koja „dijele društvo“. Ne, radi se upravo o suštinskim stvarima koje će omogućiti prevazilaženje nametnutih podjela. U tom smislu se podrazumijeva i njihova pomiriteljska funkcija sa kompromisnim rješenjima: nikom ne pada na pamet, recimo, da uklanja Mauzolej, ni da mijenja sadašnji status crnogorskog jezika niti državne zastave. U kompromisu je tajna pomirenja, a bez pomirenja ne može doći ni do istinskog ekonomskog prosperiteta države niti do povećanja tzv. indeksa sreće kod stanovništva. — (!)osjećam se opušteno.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi