Na talasu optužbi da je u Crnoj Gori za sve kriv Aleksandar Vučić, nazdravlje njemu kao svojevremeno što je DPS-u bio vazda kriv Slobodan Milošević, ogoljno je prvenstveno i ponašanje Pokreta Evropa sad koje je ugavnom zaduženo za finansije u Crnoj Gori. U vrijeme dok slušamo lamentriaranje poslanika PES-a koji su u prethodnom periodu izmijenili i po nekoliko političkih partija, iako imaju relativno malo godina starosti a još manje poslovnog staža osim partijskog lelujanja, oštricu kritike ne upujućuju u svojim redovima, već krivca traže u predsjedniku Srbije. I to sve dok Prva banka Aca Đukanovića neometano taloži milione i i dalje posluje preko grbače države Crne Gore na čijem su čelu, gle čuda PES-ovci.

U namjeri da se brane napadom na Vučića, : Vlada Crne Gore i premijer Milojko Spajić posluju sa bankom u većinskom vlasništvu Aca Đukanovića, brata Mila Đukanovića. Ista ta banka ima filijalu u većini državnih institucija i samo preko nje se mogu obavljati određene transkacije koje na dnevnom nivou bilježe veliki broj provizija od građana koji su primorani da baš uplaćuju na šalterima Prve banke.

Zanimljivo je da taj monopolistički položaj Prve banke iz Vlade Milojka Spajića i njegovog ministra finansija Novice Vukovića nikako da se zaustavi. Ni pet godina nakon što je navodno osvježilo, Milovog brata Aca država i ne pomišlja da ispita, naprotiv daje mu vjetar u leđa dajući mu velike mogućnosti da zarađuje preko poreskih obveznika koji razne takse i naknade državi plaćaju na šalterima Prve banke. Poslaničke perjanice PES-a ni da zucnu. To ne vide. Neće da se zamjeraju šefu partije Spajiću, jer bi vjerovatno onda morali da traže novi politički angažman, što im ne bi bilo novo, ali bi ih sigurno skupo koštalo jer su nekim čudom dospjeli do mjesta poslanmika. Grčevito drže te pozicije vjerujući da će napadom na Vučića stabilizovati svoje mjesto kod Spajića.

Emisija državnih obveznica plasirana preko Prve banke

Podsjetimo, Borba je već pisala da je prema dostupnim informacijama, tokom emisije državnih obveznica značajan dio novca plasiran upravo preko Prve banke, institucije koja je godinama bila simbol privilegovanog položaja i sporne povezanosti politike i finansija. Umjesto odgovora na pitanja o porijeklu kapitala, ranijim aferama i odgovornosti za finansijski sunovrat bankarskog sistema, javnost danas gleda kako se tom istom krugu omogućava nova, sigurna i institucionalno verifikovana zarada.

To otvara logično pitanje: zašto se ne govori o tome? Zašto nema političke buke oko činjenice da država, koja se navodno obračunava sa nasljeđem DPS-a, pravi poslove sa najbližim porodičnim krugom Mila Đukanovića? Zašto se pažnja sistematski preusmjerava na spoljne mete, dok se unutrašnje teme guraju pod tepih?

Odgovor je, po svemu sudeći, jednostavan i politički funkcionalan. Kada se u javnosti podigne dovoljno dima – optužbama, spinovima i stalnim prizivanjem „krivca iz regiona“ – stvarni problemi postaju nevidljivi. Buka služi da prikrije suštinu. A suština je da se, i nakon promjene vlasti, pojedini ekonomski i finansijski aranžmani nastavljaju po starom, samo uz novo političko pokriće.

U tom kontekstu, napadi na Vučića nijesu izolovani incidenti niti plod impulsivne retorike. Oni postaju dimna zavjesa. Dok se javnost bavi regionalnim sukobima, propušta se da se postavi ključno pitanje: kako je moguće da se brat bivšeg predsjednika, simbol jedne epohe korupcije i zarobljene države, danas pojavljuje kao profitabilan partner države?

 

Tagovi