Zatvorena poglavlja otvorila stare boljke: Davitelj protiv davitelja!

Dok Evropska unija pokušava da Crnu Goru unese u EU noseći je na leđima, crnogorski predsjednik i premijer  Jakov Milatović i Milojko Spajić vode svoju malu, ali bučnu bitku ko je zaslužniji za odblokiranje dva poglavlja koja su, podsjetimo, Francuzi blokirali na osnovu informacija pristiglih upravo iz Crne Gore.

U tom nadmetanju za jeftine političke poene i lažne lovorike, i Milatović i Spajić zaboravljaju jednu sitnicu da su evropske integracije dug, složen i sistemski proces, u kojem njihove diplomatske bravure, bar do sada, nijesu ostavile naročito dubok trag. Ali kad već nema rezultata na terenu, uvijek ima mjesta za samohvalu pred kamerama.

U toj trci za političkim kapitalom, obojica svjesno zanemaruju činjenicu da su upravo informacije iz Crne Gore bile razlog zbog kojeg su ta poglavlja uopšte bila blokirana. Umjesto suočavanja s uzrocima problema, svjedočimo površnom trijumfalizmu, kao da je riječ o sportskom rezultatu, a ne o duboko zabrinjavajućem stanju institucija.

Poranili s predizbornom kampanjom jer im rejtinzi padaju

Jasno je da se iza ovog prepucavanja ne krije evropski put Crne Gore, već predizborna kampanja za 2027. godinu. I to poprilično rana, ali nužna, jer istraživanja javnog mnjenja ni jednom ni drugom ne idu naruku. Pa kad već ne raste rejting, neka bar raste broj izjava i objava na društvenim mrežama o „istorijskim iskoracima“.

Evropska unija se, uzgred budi rečeno, nije proširila još od 2013. godine, kada je primila Hrvatsku. Od tada tišina. Crna Gora već godinama čeka u redu, a najava o mogućem prijemu 2028. sve više liči na lijepu želju, dok se 2030. već šapuće kao realniji scenario. Ali to ne smeta našim liderima da se kite tuđim perjem, putuju po svijetu i uredno naplaćuju dnevnice, dok stanje kod kuće ostaje na čekanju.

Svako malo u Brisel, nijednom u Botun

Dok obilaze svjetske destinacije i uredno obračunavaju dnevnice, domaći problemi ostaju netaknuti. Za mještane Botuna, koji protestuju skoro dva mjeseca, nema vremena. Ne uklapaju se u protokol, niti u fotografije sa evropskih sastanaka. Ali zato se svaka službena posjeta koristi kao dokaz navodnog doprinosa evropskom putu Crne Gore.

Prema planovima, Crna Gora bi do kraja 2026. godine trebalo da zatvori sva preostala pregovaračka poglavlja. Posebno problematična ostaju poglavlja 23 i 24 — pravda, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Riječ je o sistemu koji se hvali brojem hapšenja, ali uporno izbjegava presude. A bez presuda nema vladavine prava, niti evropskih standarda.

U Crnoj Gori krivični postupci traju toliko dugo da često završe zastarom, ili se pretvore u pravni apsurd u kojem osumnjičeni za najteža krivična djela dobijaju sporove protiv države zbog prekoračenih rokova. I tada se, bez imalo ironije, ti slučajevi predstavljaju kao dokaz napretka.

U takvom ambijentu, samohvala zvuči ne samo neozbiljno, već i opasno. Jer evropski put se ne mjeri izjavama, putovanjima i naslovima — već funkcionalnim institucijama, odgovornošću i rezultatima. A upravo tu Crna Gora i dalje stoji u mjestu, bez obzira na to koliko se glasno tvrdi suprotno.

Cijeli politički performans djeluje kao kićenje ordenjem za bitku u kojoj nijesu učestvovali, dok se stvarni front — pravda, borba protiv korupcije i funkcionisanje institucija — i dalje raspada pred očima javnosti.

Crna Gorastatus kandidata ima od decembra 2010.godine, a prva poglavlja otvorila je u junu 2012.godine.