Piše: Emilo Labudović
U vrijeme kada se u nekad nam zajedničkoj državi, po ko zna koji put, vraćao manir šaputanja i alegorija umjesto glasnosti i direktnog imenovanja, vrijeme čiji se začeci nalaze u Ćopićevoj „Jeretičkoj priči“, nastavak u Mihajlovićevom romanu „Kad su cvetale tikve“ a kulminiralo u Đogovim „Vunenim vremenima“, pojavio se na zagrebačkoj kulturnoj sceni kultni roman Zvonimira Majdaka „Pazi tako da ostanem nevina“. Već svojim naslovom ova crnohumorna saga razdrmala je učmalo more u kojem je tavorila strogo kontrolisana ne samo kulturna javnost, ogrnuta i čvrsto umotana u šinjel partijskog jednoumlja i krunisana nedodirljivim kultom ličnosti.
Roman se vanrednim i stilski vrhunski dotjeranim jezikom majstora pisane riječi, Zvonimira Majdaka, ne samo dotakao nego i duboko zašao u do tada nedodirljivi tabu političke prostitucije, odricanja od intelektualnog integriteta zarad napredovanja i političke mimikrije. Uspjeh djela kod čitalačke publike preduprijedio je anatemu partijske mašinerije i roman je, naročito svojim naslovom, dugo vremena bio paradigma za mnoge duštvene devijacije toga vremena. A bilo ih je, nije da nije. U sakom slučaju, označio je postepeni izlazak iz sumrak zone „vunenih vremena“.
Na roman i njegov naslov asocirala me je reakcija značajnog, ne samo opozicionog, dijela političke javnosti i NVO domobranitelja Crne Gore na izjavu predsjednika Skupštine, Andrije Mandića, o neophodnosti prilagođavanja Ustava novonastalim političkim prilikama u zemlji. Opšta halabuka i prašina uskovitlana ovom izjavom ni za metar nije odmakla od stava „ustavotvorca“, Ranka Krivokapića“ koji je prilikom inauguracije Ustava izjavio da ga je predviđenim rešenjem za njegovu promjenu prosto „zakucao“ za sva vremena. Ni „Biblija“ nije bolje osigurana.
U međuvrenenu, političke prilike su izbacile Radžu na smetlište istorije a Ustav u nekim normama učinile prevaziđenim, nedemokratskim i antievropskim. Naročito kada je riječ o poziciji srpskog jezika. Ali, legitiman i na nedvojbenim rezulatima popisa zasnovan, zahtjev za njegovo pozicioniranje kao ravnopravnog sa crnogorskim i statusom službenosti i danas, kad je Crna Gora, navodno, na korak od Evrope, dočekuje se na nož. Po ustavobraniteljima, Crna Gora bi rapidno morala da se mijenja i prilagođava evropskim dostignućima u oblasti ljudskih prava, ali tako da se u Ustavu ni zarez ne promijeni. A upravo je on, kao krunski zakonski akt, izvor jedne od najočiglednijih neravnopravnosti i majorizacije jedine nesporne većine u Crnoj Gori. Ili, prevedeno na Majdakov jezik „mijenjaj što se mijenjati mora, ali pazi tako da Ustav ostane nevin“. I Rankov.
Najprizemnija i na nivo političke prostitucije spuštena argumentacija onih koji bi da i dalje barane „nevinost“ Milove i Rankove državne tvorevine jeste floskula da „još uvijek nije vrijeme“ i da se ima „prečeg posla“! I tako u nedogled. Kad god se pokretalo to pitanje oni koji nemaju petlju da budu „protiv“ a još manje da budu „za“, uvijek su nalazili izgovor u nesređenim i turbulentnim društvnim prilikama i čekanju „obećanog vremena“ sloge i društvenog mira. Kao da baš Ustav nije ključni izvor najvećeg dijela tih turbulencija.
Ali, pazi tako da ostane nevin. Čekajući vakat da Crna Gora bude politički, ekonomski, socijalno i kulturno anestezirana toliko da je uzimanje nevinosti Ustavu neće zaboljeti, tenzije samo rastu i usložnjavaju se. Zabluda da će ulazak u EU razrijšiti ili makar činiti manje bolnim skidanje „mraka“ sa mnogih naših stranputica i recidiva tridesetogodišnjeg totalitarizma, samo je još jedan dokaz naše demokratske nedoraslosti. Kao da ne vidimo koliko tenzija, pa čak i uličnih obračuna, slična pitanja izazivaju u srcu Evrope. Ali, još nije vakat, da prvo riješimo ovo, ovo i ovo pa ćemo onda lako sa ostalim problemima.
Ima ona narodna da je „strpljen – spasen“, ali i od duga vakta glava može da zaboli. I sve dok Rankov Ustav, na kojem je Milo zidao opstvenu državu, bude „nevin“ za mnogo šta ćemo svi mi, i Srbi i mimo Srba, biti tucani u zdrav mozak. Od te naivnosti ni Evropa ne može da nas izliječi. Živi bili pa vidjeli. U međuvremenu… samo gledajte tako da ostanemo nevini.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
