Piše: Marko Kentera, nekadašnji sekretar za privredu i finansije i direktor JU Grad teatar i TV Budva
Fašizam, ako bi željeli da ga definišemo kroz „crnogorski“ jezik, nije samo politička doktrina već mentalno stanje ili bolje reći poseban trenutak kada se odustaje od argumenta a prihvata se divljački linč i kada se ljudsko biće, izmišljeni i targetirani neprijatelj, ne pobija mišlju, jer tu mudre misli nema, nego se ponižava etiketom.
Kod nas fašizam više nego drugdje počinje tamo gdje prestaje ona pokretačka, najljepša radoznalost a završava se u svojevrsnoj orgiji moralne nadmoći komitskih „sveznalica“, onih koji misle da su “najbolji primjerci čiste rase“.
Već dugo, sasvim predugo, tzv. nezavisni, montenegrinski i komitski mediji u Crnoj Gori vode kampanju protiv koalicije “ Za budućnost Crne Gore“, Nove srpske demokratije i lidera ovih grupacija, koja više nema veze sa kritikom nego sa kvarnom i oboljelom patologijom.
Tekstovi koji se nižu mjesecima, i duže, poput najnovijeg u kome se kritika NSD-a i lidera simbolički gura “pod šljivu”, nisu politička analiza nego literarno novinarski dokaz kako ta trula i prilično oboljela mržnja traži metaforu kada joj ponestane činjenica.
U toj bezobraznoj aluziji na šljivu i pod šljivom nema ni humora ni ironije već isključivo naizgled i za naivne pritajenog poriva da se ljudsko biće pa i nacionalne zajednice svedu na karikaturu a politika u Crnoj Gori na veće ruglo nego što danas jeste.
Izgubio se kompas odavno ali u tome sada prednjače tzv. nezavisni mediji od kojih smo imali pravo da očekujemo da budu lideri u pozitivnom trendu a ne u još jednom buđenju fašizma, jer se on kod nas budi često, gotovo svake prestupne godine.
Stil kojim se neki mediji obračunavaju sa svima koji čine „prosrpske partije“ upravo je ono za šta optužuju Mandića, Marka Kovačevića, Daria Vraneša i NSD – primitivizam, isključivost, navodni autoritarizam, promocija fašizma.
Razlika je samo u tome što se kod njih, dosta neuspješno, fašizam u nastajanju pokušava maskirati građanskom retorikom i samoproglašenom moralnom čistoćom.
Nema sumnje da se već jako dugo u toj narastajućoj mržnji ne bira ni sredstvo, ne bira se ni riječ ali se vrlo pažljivo bira kolektivna meta jedne nacionalne zajednice i Crnoj Gori – ovog puta srpske.
Matrica nažalost, logično, ne ostaje samo u medijima.
Ona se namjerno i vrlo smišljeno preliva na partije, od DPS-a, preko SDP-a, do satelita koji na nacionalnom i lokalnom nivou. Najbolji novi primjera je Budva i platforma projekat “Budva naš grad” gdje se vodi sličan, za sada samo verbalno politički ali identičan rat.
Cilj nije politički poraz određenih političkih grupacija, ili makar silina napada ne ukazuje na to, nego je namjera, ona koja je na ovim prostorima donijela uvijek kada se pojavi i djeluje prema bilo kojoj nacionalnoj zajednici mnogo zala, denunciranje Srba kao trajno ‘sumnjivih“, koje treba označiti kao generičke greške u projektu stvaranja te nove Crne Gore.
Najveće licemjerje tih boraca za „pravedniju i bolju“ Crnu Goru bez sumnje leži u selektivnoj osjetljivosti.
Isti oni koji u partijama koje označavaju kao „pro srpske“ vide “srpski svet” i “četništvo” nikad, ali upravo nikad, ne nalaze riječi kritike za komunizam.
Za grozote građanskog rata koji se u Crnom Gori, više nego na drugim prostorima, dešavao za vrijeme II svjetskog rata.
Za poratni teror.
Za Goli otok.
Za otetu zemlju i privatnu imovinu koja nikada do kraja nije vraćena. Tamo gdje bi i kad bi trebalo govoriti o stvarnim istorijskim zločinima za koje postoje dokazi i potvrđena istorijska istina kod „nezavisnih, pravednih, evropskih i mudrih“ vlada muk.
Postavilo se tvrdi pravilo da je komunizam „naš” a fašizam je uvijek “njihov”.
Nažalost, sve to je vlasništvo upravo onih koji optužuju, vrijeđaju, bude mržnju i razdor.
Fragmentizovana sjećanja i vulgarno optuživanje “ slobodnih i nezavisnih“ u Crnoj Gori odavno ne mirišu na barsku maslinu ili budvanski jorgovan, nego na ustajalu ideologiju koja je mučno istrulila i više se ne može podnositi.
I da, ta njihova „šljiva“ koja treba da nosi omalovažavanje i uvredu umjesto slatkog ploda rađa otrov.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
