Slavko Mijović (49) ubijen je prije 24 godine. Mijović, prijatelj Željka Ražnatovića Arkana i Ranka Rubežića, žestoko je bio uplovio u poslovne vode, a kada je debelo „ušao u lovu“ u Beogradu, prodao je srpske korijene.
Ovaj čovjek, koga je cio grad znao po nadimku Mija Pijuk, nekada je važio za velikog Srbina, koji je bio i zamjenik komandanta Arkanove Srpske dobrovoljačke garde, a onda se okrenuo za 180 stepeni. Prešao je na liniju Mila Đukanovića, predsjednika/premijera Crne Gore, i postao njegov glavni čovjek za Srbiju.
I danas, 24 godine kasnije, ubistvo Mijovića nije rasvijetljeno. Ne zna se ništa, ali svakako mnogo toga govori što je posljednje mjesece proveo kao veliki prijatelj Đukanovića.
Nema bjega od „kalašnjikova“
Ubice su Mijovića sačekale ispred kafića „Balantajn“ nedaleko od stadiona Čukaričkog. Tog 18. oktobra, Mijović je nekoliko trenutaka prije pucnjave napustio kafić i ušao u svoj džip „micubiši pajero“. Bio je naoružan pištoljem, ali nije mogao da reaguje dok je ubica ispalio ukupno 26 hitaca iz „kalašnjikova“. Zalutali metak u oko pogodio je gosta Ž. P, koji je u „Balantajnu“ igrao bilijar.
Mija Pijuk, osim velikog prijateljstva sa Arkanom, bio je u izuzetno dobrim odnosima i sa njegovim kumom Milanom Đorđevićem Bombonom, koji je likvidiran pola godine prije njega. Bio je, navodno, blizak i sa Radmilom Bogdanovićem, bivšim šefom srpske policije, kao i sa Mihaljom Kertesom, nekadašnjim direktorom Carine.
Slavko Mijović rođen je 1952. godine u Murinu u Crnoj Gori, ali se sa porodicom preselio u Beograd. Kada je Arkan 1992. godine formirao jezgro Srpske dobrovoljačke garde, pozvao je Mijovića da mu se pridruži. Na ratištu se upoznao sa Radovanom Stojičićem Badžom, Frankom Simatovićem Frenkijem i Miloradom Ulemekom Legijom. Gardu je napustio 1993. godine poslije svađe sa Arkanom, ali su ostali veliki prijatelji.
Kada je sredinom devedesetih Arkan otvorio poslastičarnicu „Ari“ u Ulici Ljutice Bogdana, Mijović je u istoj ulici otvorio klub „Paladijum“, koji je ubrzo postao kockarnica. Kasnije je Mijović taj klub iznajmio Legiji.
Butik, diskoteka, građevinski poslovi
Interesantno je da je ubrzo po otvaranju kazina Mijović ranjen. Brzo se oporavio, ali nikada nije htio da kaže ko ga je napao.
Taj napad, kako se tvrdilo, bio je povod da se Mijović na neki način povuče iz javnog života i krene u poslove sa obje strane zakona. Pričalo se da on, navodno, ima ekipu momaka koja je preuzimala pojedine firme u Beogradu. To su mu, kako se nagađalo, omogućavali prijatelji iz nekadašnjeg režima, ali i vrha policije.
U beogradskom podzemlju Mijović je najčešće bio posrednik u mirenju zavađenih grupa. Njegova riječ se poštovala. Devedesetih je u diskoteci „Luv“ ranjen u nogu. Pričalo se da je i tada pokušao da posreduje i izmiri dvije zavađene voždovačke grupe. Bio je suvlasnik i nekada najpopularnije beogradske diskoteke „Amadeus“. Kasnije je otvorio butik kod Crkve Svetog Marka u kome se prodavala isključivo garderoba „Pol end šark“, a isti takav butik otvorio je i u Nušićevoj ulici.
Mijović je bio u vezi i sa crnogorskim podzemljem i tvrdilo se da je učestvovao u nekim pucnjavama u Podgorici, Nikšiću i Kolašinu. Crnogorska policija ga je privodila, ali bi se ubrzo našao na slobodi, što su mu navodno omogućavali uticajni prijatelji.
Mija Pijuk je, kako su tvrdili upućeni, krenuo sa građevinskim poslovima. Kupovao je zemljište, gradio kuće i lokale.
U Zabeli 10 godina
Slavko Mijović je sedamdesetih godina zbog pljačke jednog beogradskog arhitekte, koji je u ovom napadu smrtno povrijeđen, osuđen na 12 godina zatvora. U Zabeli je odležao 10 godina.
Kristijanove priče…
Kristijan Golubović naširoko je pričao kako je bio u sukobu sa Slavkom Mijovićem:
– Prvo je bilo jako napeto, jer sam se kao klinac sukobio sa Arkanovim ljudima, njegovom kumu smo pucali u noge iz krateža zbog nekog spontanog konflikta, to je bio Slavko Mijović, zvani Pijuk. Tada je Arkan izjavio da će od mene napraviti paštetu.
– U „Mažestiku“ smo natjerali sve da legnu na pod, tu je bilo preko 200 imena jugoslovenskog podzemlja, tražio sam Slavka Mijovića, tada sam htio da uradim nešto što nikad niko nije uradio. Htio sam da uđem u lokal, uzmem određenu osobu, stavim je na koljena i da je egzekutiram i da joj kažem da će tako proći svako ko se zakači sa Kristijanom Golubovićem. Kada sam ispalio prvi metak u plafon, svi su legli na pod i gledali.
(Kurir)
