Piše: Želidrag Nikčević

Bez uvrede, naravno, ali to neko mora da kaže, jer su stvari otišle predaleko.

Dakle ovako: u odnosu na ove usplahirene montenegrinske građaniste, aktiviste i kolumniste, Dario Vraneš je sušto oličenje tolerancije, kulture i pristojnosti. A osim toga, koliko god se oni zbog toga kumrovačko-briselski koprcali – autentičan (narodnjački) tumač NJegoševe misli i njegovih najdalekosežnijih poruka.

Naime, on je prigodno i mahinalno citirao dva NJegoševa stiha („Kažuj babo jesi li vještica…“), i to je, uh, strašno-strašno. Da hitno reaguje ombudsman! Da institucije sistema i civilizovana javnost strogo osude tu mračnu mizoginiju, taj prokleti seksizam, ukratko: svu tu njegoševsku paradigmu, diskurs i čedo njihovo – narativ! Jer se Milka prepoznala i naljutila. A to što senzibilna Milka i njeno montenegrinsko društvance sa svih svojih tezgi, katedri, mikrofona i portala svakodnevno emituju gomile najsirovije mržnje, najcrnjih uvreda i najbezočnijih kleveta na račun srpskog naroda, Srpske pravoslavne crkve i naročito na račun Srba u Crnoj Gori, čiji je i Dario predstavnik – to može, to je normalno.

Pa eto, ne može. Pa eto, nije normalno. Dario Vraneš prisjetio se NJegoša zato što je cetinjski pustinjak svojim blistavim stihovima uredio naš nacionalni enterijer i uspostavio našu duhovnu i političku gramatiku. Zato što nam je NJegoš ostavio u nasleđe te genijalne narodnjačke formule, da nam budu pri ruci kad je najpotrebnije i najteže. Zato što u njegovim stihovima i danas odzvanjaju snovi, nade i traume miliona Srba širom svijeta.

Eto, draga i senzibilna Milka, zašto je važno čitati i evocirati NJegoša. To znači: razumjeti kako su njegovi tekstovi nastali i kako su sačuvali svoj jedinstveni intenzitet, da bi nas preciznije pogodili. Drugim riječima: sadržaj njegovog pisma uključiti u sadašnjost. Kao što je to uradio Dario Vraneš. Doktor, a ne građanski aktivista.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi