Piše: Saša Dr.Đurović

A ovo u Zeti se zakuvalo baš. „Botun je plotun“ kako trivijalno rimovaše ona s beretkicom, udarna pesnica antifa fronte, iliti čelična krila naše armije. Plotun je obično počasna paljba, salva. Ali ne zna još mnogo toga reinkarnirana pravica. I onda prosto je nužno pojasnit kapici, bez kokarde, drugarici antičetnikuši, koja pojma nema kakva je zlodjela pravila drugarica, partizanka, dragica kad se nametnu već.

Dok je mizara rok’o, pa i kumove, drugarica pravica ih je ovjeravala, ali ne u doz no direktno u čelenke. Brojna su svjedočanstva. Da pojasnim malo onima koji pojma nemaju o povijesti, a akcentuju Ljuba kao Čupiiiić. A opet, nema grada u CG u kom nemaju ulicu?! I pravica i mizara. Dakle, citiraću čitav kružook vrsnih intelektuaca diljem Univerzuma koji kažu da -od fašista su gori jedino antifašisti-

A u Botun plotun. Ma ne daju da im instaliraju tamo spalionicu. Ne daju da Mirko, Đenka, i ostali Topalovići kremiraju prirodu pa da ostanu samo listići. Oops, dugmići! Ozbiljni su iz prave. Pa je Milan od Zete rek’o šta je reko, Milatović mu odgovorio kako jeste, a onda Milan plasirao vickasto.

Ali, ako je istinito, odnosno argumentovano, nema razloga za ljutnju, do na samog sebe, ako ga je pozvao da demantuje da ga žena bije. Nije to trivija. Ajde, dosta se javno mnjenje pravilo da je mrtvo. Bjelodano je da u modernijeG CrnogoracaH nije rijetkost da žena pripali volej mužu.

Gledao sam, ne s Koma plava, no kako jedna zavali jednom šamarčinu. Pitah, ko su ovi, veli mi prisutni, a to mu je žena. -Pa ga ovako zavali.. a on jadan ćuti i trpi.- E, taman tako- Blago mužu, blago domu. Upali ona, malo po tom auto, njegov, i ode. Vrnuće se kad je prođe, reče prisutni. Dakle, CG jes malena ali supruge pripaljuju supružnike, sagorijevaju ih, da im bride obrazi.

Ne ka nekad, s unutrašnjim sagorijevanjem, kad je sve ostajalo u 4 zida, no sad pripaljuju ka’ ta toga, public, na sred ulice. Pripaljuju ih onako, nehajno, il prema potrebi, ali padne, neđe volej neđe zavratuša. U zavisnosti šta gospoJa preferira. I kako joj se suprug namjesti, za voleja ili za dandare. Vrijeme je takvo vele. A ja se ne sjećam, časti mi moje, da sam čuo majku da je ikad opsovala!

Da sam čuo čestitu Sestru da je opsovala ikad! Ali eto, promijenilo se vrijeme, vele.. Zamisli samo. Pa ajd nađi valjanu ženu majčin sine!? Da te tepa ko vola u kupusu ako ne bidneš poslušan.. Preslatko.

Reko’, dok čekamo predsednika da demantuje, jer potvrdit neće, ko je lud, pa da ga zadijevaju u predcivilizacijskoj CG, arhaika. Reko’, da opserviramo jedan, prosto, fenomen, sverisutan u dičnijeg CrnogoracaH. Eto da nijesam vidio ne bih vjerovao, ali je to bilo baš ono, veliki prasak. Puklo.

K’o fudbal na pipu. Ili kao ona bomba, što ih je bacala. Mlada partizanka iz pesmarice. Koju antifa znaju napamet. Koloplet cEo, tih literarnih dostignuća, diplanja tipa „druže tito i djilase kose su vi na talase“ Tako mi besprekorne partizanštine.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi