Medojević: MMF će tražiti od Crne Gore da proda porodično srebro!

Grčka vlada je tokom perioda memoranduma (bailout programa) od 2010. do 2018. godine bila primorana, kao uslov za finansijsku pomoć od Evropske unije (EU), Evropske centralne banke (ECB) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) – poznatih kao „trojka“ – da proda ili privatizuje značajnu državnu imovinu i preduzeća. Ovi memorandumi (prvi 2010, drugi 2012. i treći 2015. godine) uključivali su tri bailout paketa ukupne vrijednosti preko 280 milijardi eura, a privatizacija je bila ključna mjera za smanjenje duga i finansiranje otplate kredita. Cilj je bio prikupljanje oko 50 milijardi eura od prodaje imovine, ali stvarni prihodi su bili niži zbog ekonomske krize i pada vrijednosti aktiva.

Ovo je saopštio predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević čije saopštenje prenosimo integralno.

Privatizacije su izazvale kontroverze, jer su se smatrale „pljačkom“ državnih resursa, sa prednošću stranim investitorima (npr. iz Kine i Njemačke), i dovele do gubitka kontrole upravljanja strateškim sektorima poput energije, transporta i telekomunikacija.

Tako je Grčka bila primorana da proda ili privatizuje najvrjednije dijelove nacionalne imovine – porodično srebro!

– Luka Pirej / Jedna od najvećih luka u Evropi, privatizovana 2016. godine. Kineska kompanija COSCO je kupila 51% akcija za 280,5 miliona eura, sa opcijom na veće učešće. Ovo je dio zahtjeva iz trećeg memoranduma za prikupljanje 6 milijardi eura od privatizacija do 2016.

– Telekomunikaciona kompanija OTE: Državni udio je smanjen; njemački Deutsche Telekom je povećao svoj udio sa 40% na 45% tokom krize, kao dio šireg plana privatizacije telekomunikacijskog sektora.

– Energetska prenosna mreža (ADMIE): Grčka vlada je bila pod pritiskom da privatizuje ovu kompaniju za prenos električne energije, ali je izbjegla punu prodaju i tražila alternative. Dio je zahtjeva za privatizaciju energetike iz prvog memoranduma.

– Regionalni aerodromi (14 regionalnih aerodroma): Prodati su 2017. godine njemačkoj kompaniji Fraport za 1,31 milijardu eura. Ovo je bilo obavezno po uslovima trećeg memoranduma za poboljšanje konkurentnosti.

– Nacionalna željeznička kompanija (Hellenic Railways/TrainOSE): Djelimična privatizacija, uključujući prodaju imovine i koncesije, sa zahtjevima za restrukturiranje i smanjenje troškova.

– Bankarski sektor: Grčka vlada je bila primorana da dokapitalizuje četiri najveće banke (npr. National Bank of Greece) sa 14,4 milijarde eura iz privatnih izvora 2015. godine, što je dovelo do prodaje državnih udjela i gubitka kontrole.

– Ostala imovina: Uključivala je prodaju zemljišta, ostrva i manjih infrastruktura (npr. neka arheološka mjesta su bila predložena, ali nisu prodata zbog kulturnog značaja). Ukupno, privatizacije su obuhvatile preko 50 milijardi eura vrijedne aktive, uključujući gasna skladišta, vodosnabdijevanje i turističke objekte.

Ove mjere su dovele do pada zaposlenosti u javnom sektoru, povećanja nezaposlenosti (sa 12% na 28% u 2013.) i socijalnih protesta, ali su omogućile izlazak iz memoranduma 2018. godine. Dug Grčke je i dalje visok (oko 350 milijardi eura), a privatizovani sektor je sada uglavnom pod stranim uticajem.

Grčka je platila skupu cijenu populističke ekonomske politike nekontrolisane ekspanzije javnog sektora i javne potrošnje, koja je finansirana zaduživanjem. Može se reći da je Grčka bila primorana da preda svoju suverenost u vođenju ekonomske politike povjeriocima koji su uvodili radikalne rezove u javnim finansijama i privatizaciji najvrednijih dijelova nacionalne imovine.

U poređenju sa Grčkom, Crna Gora ima mnogo manji prostor za povećanje prihoda budžeta i vraćanje dugova. Može da proda EPCG, CGES, CEDIS, aerodrome, Luku Bar, atraktivno zemljište na primorju (Velika plaža, Jaz, Buljarice), nalazišta gasa i nafte u podmorju, šume, vodu, Rudnik uglja u Pljevljima. Sve ostalo je već prodato i pod kontrolom stranaca. Prekomjerna javna potrošnja, euforija zapošljavanja partijskih uhljeba u javnom sektoru, podizanje zarada bez podizanja produktivnosti vodi zemlju krizi duga i programima štednje nametnutim od MMF-a.

Povećanje prihoda budžeta će značiti veće poreze, privatizaciju porodičnog srebra. Rezanje potrošnje će značiti otpuštanja viškova iz javnog sektora, smanjenje plata i penzija i ostalih troškova povezanih sa ličnom potrošnjom. I nakon svake bahanalije i kafane, na kraju dođe brkati konobar sa salvetom preko ruke sa jezivom porukom: „Mogu li da naplatim?“ Siguran sam da će Spajić pobjeći malo ranije iz kafane, pa će račun morati da plati narod. Kao i uvijek.