Diktatura vs pogubljena demokratija

Piše: Marko Kentera nekadašnji sekretar za privredu i finansije i direktor JU Grad teatar i TV Budva

Danas prečesto slušamo gotovo papagajsko ponavljanje, prosto izjednačavanje grešaka sadašnje vlasti sa onim što je radila nekadašnja struktura okupljena oko Demokratske partije socijalista i njenog koalicionog mini partnera Socijaldemokratske partije.

Ne mogu da se otmem utisku da je to opasno uprošćavanje naše bliže istorije.
Htjeli mi to ili ne, tumačenje naše ružne prošlosti ima svoje jasne granice i svoje teške istine.

Partijska vertikala, DPS kao politička i stvarna nasljednica još totalitarnijeg režima – Saveza komunista, bila je, sve u svemu, na vlasti gotovo osam decenija što je duže nego što traju životi generacija koje danas glasaju.
Tolika vlast i beskonačni politički uticaj, bez smjene, ne može biti ništa drugo do forma dobro poznatog balkanskog pogubnog apsolutizma.

„Moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno“ stara je i nama dobro poznata izreka a u svojoj suštini precizniju dijagnozu za Crnu Goru XX i početka XXI vijeka ne možemo naći.

U tom dugom periodu, počev od bratoubilačkog rata koji nas je gušio za vrijeme antifašističke borbe pa sve do prije pet godina, konsolidovala se maligna mreža koja je, prema brojnim sudskim procesima, presudama i međunarodnim istragama, bila povezana sa strukturama šverca cigareta, droge i oružija To govore dokumenti, presude, optužnice, decenijsko izvještavanje evropskih medija pa to nije političko mišljenje već skup činjenica.

Takođe, zloupotreba crnogorskog bezbjednosnog aparata bila je toliko razvijena da je postala ne samo praksa već metoda opstanka.
Vojska i policija, ujedinjeni da mafijom, korišćeni su kao privatni instrumenti vlasti a prema svjedočenjima mnogih, što mogu i lično nažalost da potvrdim, neistomišljenici su hapšeni, zastrašivani, vođeni „na informativne razgovore“ po šumama i lažno optuživani.

Da stvar bude apsurdnija, vlast koja je decenijama proglašavala sebe zaštitnikom „državnosti“ Crne Gore, što SK i DPS jesu svakodnevno činili, ustvari je otimala privatnu imovinu i, u finalnoj fazi, pokušala da otme i imovinu Mitropolije crnogorsko primorske, jer su došli do stadijuma umišljaja da država može da osniva crkve, da je država partijski plijen a ne zajednička kuća svih nas.

Kada je u avgustu 2020 godine, poslije duge političke borbe, takva vlast pala došla je nova, traljava i prilično nesposobna koalicija, sa mnogim „dječijim bolestima“.
Sve te mane koalicione vlasti su logične jer vlast nije apsolutistička već mlada demokratija, sastavljena od subjekata koji nikad nisu bili na vlasti kao što u Pokret Evropa sad, bivši DF — danas Nova srpska demokratija i Demokratska narodna partija, zatim Demokratska Crna Gora i drugi.

Da li ta vlast ima mana?
Više nego što oko od nas to želi ali to je zbilja svake vlasti koja dođe nakon kvazi diktatorskog režima i nakon prvobitne akumulacije kapitala.
Da li pravi greške?
Naravno, svaka vlast ih pravi a naročito ona koja postoji u državi mlade i tek probuđene demokratije.

Jedno je međutim nesporna činjenica – nijedna od struktura koje danas vladaju nije proizvela paradržavne klanove, nije otvarala tajne rute šverca, nije zloupotrebljavala policiju kao mehanizam straha, nije pljačkala milijarde eura niti je otimala zemljište i hramove.

Razlike se ne ogledaju u nijansama, kako to neki žele da predstave, razlika je civilizacijski jaz.

Veliku opasnost predstavljaju i potkupljene političke snage, koje koriste nezadovoljstvo građana i skrivaju se iza tzv. grupa građana a jedini cilj im je da na mala vrata i suprotno izbornoj volji građana, vrate na vlast DPS. Takvu situaciju imamo u Budvi gdje su narko i građevinska mafija na vlast doveli DPS, zajedno sa svojim ekspoziturama.

Zato, moramo svakodnevno kritikovati sadašnju lošu vlast ali kada neko pokuša da poredi 80 godina jedne gotovo neprekidne, autokratske matrice sa pet godina vrlo turbulentne, gotovo anarhične ali ipak demokratske smjene vlasti, onda se samo nameće jednostavno pitanje – Da li je problem vlast koja je koalicija koherentnih partija, koja uči i pravi veliki broj grešaka ali razvija i popravlja stanje u državi ili vlast koja nikada nije htjela da nauči ništa osim kako da ostane vječna diktatura?

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)