Piše: Bojo Pižurica
Kada bi CGMG nekim slučajem bila Gruzija zvala bi se Brozija. Ovako, srećom, nije Gruzija nego Grozija. Tu sreću duguje činjenici da je u njoj glavni lik bio neki Điha Muljadze. Gospodin Muljadze se oslanjao na tri glavne grane vlasti i moći koje su potekle iz familije Depeesšvili and co. Izvršna vlast je regrutovana uglavnom iz klana Lupežošvili, sudska iz klana Kvarnockelija, a zakonodavna iz klana Montenegrošvili.
Mudri lider Muljadze je brzo primijetio da tri uporišne tačke mogu biti klimave pa je dodao i četvrtu iz klana Mafijašvili. Tun u svojoj mudrosti, širokoj kao ruska stepa, nije stao već je klanove uvezao, oni su srasli u jedan nadklan koji se zove Parašvili. Nadklan se prekrasno rascvjetao u šareno kolo koje se i danas vije ko zor delija po CGMG. Gruzija je u četvrtom vijeku primila hrišćanstvo, ovo kolo još nije. Sve je to muzikom pratio uvježbani profesionalni orkestar koga su činile razne strane ambasadze i razne službadze.
Kao svaki Muljadze i ovaj naš je mijenjao ne samo ideologiju, satove i skupe aljine, već i identitete sve igrajući oko spomenika svom idolu Brozadzeu. Tako se dogodila velika i vesela tranzicija, CG je prošvercovana prvo u Broziju pa onda u Groziju. U Gruziji je bio Ševernadze a kod nas Švercernadze.
Jednog krasnog sunčanog dana, gospodin Muljadze je u dogovoru sa samim sobom i sebi sličnima, uredio svoje prividno odstupanje od vlasti. Narodadze se obradovao i ponadao nekoj pravdi i boljitku.
Ali, avaj, ispostavilo se da je nada plašljiva ptičica čiji let traje koliko i mački muž. Ispostavilo se da nada u CGMG vrijedi taman koliko i japaner trebera. To je zato što je zamjena stigla iz klana Mrsomudadze. Pouzdanje u taj klan isto je kao pouzdanje majstora u lipov kolac. NJegov glavni zadatak jeste da nadklan Parašvili i dalje ostane glavni i da se u CGMG napravi MAGA pokret, kao u Americi. Da nas sve naprave magarcima.
Ali, ima nešto i za narodadze. Krampovi, lopate, kolica i ćuskije. Pa da se radi, ne može da radi samo nadklan. Pošto je građevinskog prostora sve manje, treba ga osvojiti. Prvo osvojiti pa prisvojiti. Holanđani su prostor otimali od vode, mi ćemo od brda.
Klanovi su se zato zdogovorili da uposle naše ljude na uklanjanju brda. Za početak, skloniće se ona od PG prema moru, dobila bi se zaravnjena površina za djelovanje nadklana Paradze. Na ovaj način smanjili bi se skupi troškovi pravljenja tunela a šut i kamen bi se izvozili preko naših, sada lako dostupnih luka. Tako bi i naši brodovi imali svoj retur. Jedan dio bi se upotrebio za pravljenje ograda oko tajkunskih kuća sa blagim silaskom u pripadajuće more. Korist bi bila višestruka a klanovi bi od prihoda kupovali novi alat za dalju narodnu sreću. Alat bi bio ustupan na kredit.
Sledeći bi na red došao Lovćen. Cetinje bi micanjem Lovćena postalo maltene primorski grad a i prestala bi potreba za gradnjom skupih gondola i vrletnih puteva sa oštrim krivinama.
Najveći benefit bio bi taj što bi se razumljiva histerija CT gradonačelnika ublažila toplim vjetrom sa mora i krasnim mirisima kamelija, jasmina, agava i mimoza. Samo zbog toga vrijedilo bi ukloniti Lovćen.
Kada bi narodadze uredio južni dio zemlje, odahnuo bi od teških tema, njih bi prepustio vizionarstvu i etici klanova Muljadze, Paradze i Mrsomudadze.
Posle toga prešlo bi se na kaskadni rad prema sjeveru. Ravnanje terena i osvajanje novih zaravni ostavilo bi se za rad ne samo ovoj, već i svim budućim generacijama, jer MAGA pokret nikako ne smije da zamre. A uzgred, uklonile bi se i sve crkve što, složićemo se, svakako nije zanemarljivo.
Pa zar to neće biti krasno, a odlazak u krasni na kraju svima treba da nam bude cilj.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
