Glasanje o izboru sudija Ustavnog suda razotkrilo je ono što se mjesecima naslućivalo, ali se niko iz vlasti nije usuđivao javno priznati: ni PES ni DPS više nijesu jedinstveni poslanički klubovi, već duboko podijeljene strukture pod snažnim uticajem spoljašnjih centara moći.
To je ocijenio Nebojša Medojević, uz upozorenje da takvo stanje direktno ugrožava stabilnost parlamentarne većine i osnovni poredak političkog sistema.
„Ovo glasanje je pokazalo nekonzistentnost i unutrašnje podjele u klubovima poslaniika PES-a i DPS-a, koji očigledno donose odluke pod spoljnim uticajima. PES već dugo ne funkcioniše kao jedna cjelina i nema nikakve usklađenosti između Vlade i njihovog poslaničkog kluba“, poručuje Medojević.
Tri frakcije u PES-u – tri politike, tri šefa, tri centra uticaja
Prema njegovim riječima, poslanički klub PES-a je danas „parlamentarni mozaik bez komandne hijerarhije“, a glasanje za sudije Ustavnog suda to je jasno demonstriralo.
Prva grupa – pod uticajem Andrije Mandića
Poslanici koji nijesu učestvovali u glasanju (Vasilije Čarapić, Uglješa Urošević, Boris Pejović, Jovan Subotić, Jelena Nedović i Nadja Laković) očigledno gravitiraju predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću.
„Za Pejovića i Subotića to i nije iznenađenje – oni su bivši funkcioneri NSD-a“, navodi Medojević.
2) Druga grupa – uzdržani i neodlučni
Gordana Stojović, Tonći Janović, Vladimir Bakrač, Armen Šehović, Branka Marković, Darko Dragović, Jelenka Andrić i Dražen Petrić, prema Medojeviću, „još procjenjuju da li im je bliža politika NSD-a ili DPS-a“.
3) Treća grupa – naklonjena DPS-u
Treća frakcija, koja je glasala za kandidatkinju predsjednika države, nalazi se, kako tvrdi, pod uticajem struktura bliskih DPS-u: Miloš Pižurica, Miodrag Laković, Seida Hadžić, Dragan Vučević, Milan Zečević i Dane Marković.
„To znači da PES u ovom trenutku nema jednog šefa kluba. Ima ih najmanje tri. I svaka frakcija vodi svoju politiku. Kako takva partija može biti oslonac parlamentarne većine?“, pita Medojević.
Ni DPS nije jedinstven – dvije struje, dvije lojalnosti
Medojević tvrdi da slične pukotine postoje i u DPS-u.
„Izostanak Danijela Živkovića, Andrije Nikolića, Oskara Hutera, Zoje Bojanić, Lalović, Abaza Dizdarevića i Sonje Popović pokazao je da su ti poslanici i dalje pod uticajem Mila Đukanovića“, kaže on.
„U DPS-u postoje dvije politike – jedna koja se klanja Đukanoviću, i druga koja pokušava da glumi novo lice. Ali lojalnost Đukanoviću im je, izgleda, važnija od državnih interesa i evropskog puta.“
„Gdje nema jedinstva – nema države“
Za stabilnu demokratiju, tvrdi Medojević, potrebne su političke elite koje razumiju šta znači državna odgovornost.
„DF je, uprkos najvećim animozitetima, kroz Ustavni odbor postigao dogovor o izboru svih sudija Ustavnog suda. To je bio primjer kako se štite državni interesi.“
Ono što gledamo danas, kaže on, su potpuno suprotne prakse.
„Današnje stranke nemaju ni jedinstvo, ni autoritet, ni odgovornost. Ovo glasanje je svima pokazalo da se svako važno pitanje pretvara u pijacu, šibicarenje i sitne političke kombinacije.“
„Ovo više nije politika. Ovo je cirkus Montenegro.“
Na kraju, Medojević poručuje:
„Poruka koju šalju PES i DPS je katastrofalna – i domaćoj i međunarodnoj javnosti. Umjesto stabilnosti i dogovora, oni proizvode haos, razilaženja i pokazatelj da ih vode spoljni centri, a ne interesi države. Ako ovako izgleda odgovorna vlast, onda je ovo cirkus Montenegro, a ne ozbiljna politika.“
