Balkanska javnost još uvijek je duboko uznemirena povodom famoznog dešavanja u Splitu kada je grupa hrvatskih ekstremista nasilno prekinula održavanje Dana srpske kulture, događaja koji tradicionalno promoviše kulturnu saradnju i očuvanje srpskog nasleđa. Incident je otvorio brojna pitanja o istorijskim i savremenim odnosima Srba i Hrvata, ali i o diskriminaciji srpske zajednice u Hrvatskoj, koja se i danas suočava sa ograničenjima u kulturnom i javnom životu.

Da bi prikrili tamošnje raspoloženje javnosti, koja sudeći po kontinuiranom širenju srbomržnje, uopšte nije na zavidnom nivou, hrvatski mediji su u intervalu od 14. do 19. novembra sproveli anketu povodom napada tokom Dana srpske kulture. Istraživanje je pokazalo da većina Hrvata oštro osuđuje incident i zahtijeva kazne za učinioce.

Većina spram uzorka od 0,03 procenata

Nesporna je činjenica da postoje Hrvati, kao i predstavnici svih naroda, koji su izričiti protivnici nasilja i diskriminacije po bilo kom osnovu i koji zaista smatraju da ovakvo ponašanje treba sankcionisati. Međutim, ono što je upitno je namjera hrvatskih medija da prikriju nesumnjivo i očigledno srbofobno raspoloženje u Hrvatskoj. Naime, anketa je sprovedena na uzorku od svega 1000 ispitanika, a podsjetićemo da prema zvaničnim podacima Hrvatska broji više od 3,5 miliona žitelja.

Petsto ljudi odobrava Dane srpske kulture, a PETSTO HILJADA Tompsonov koncert

Prema anketi HRejtinga,  48,6 odsto smatra da su dobronamjerni srpski kulturni programi dobrodošli u njihovu zemlju. Nije teško zaključiti da se tako izjasnilo nešto manje od 500 ljudi.

Ipak, tamošnji mediji perfidno su prećutali činjenicu da koncertima skandaloznog Marka Perkovića Tomposna prisustvuje preko pola miliona istih tih njihovih sunarodnika. Ostaje pitanje – da li izvan civilizovanih i etičnih ispitanika postoji trend među Hrvatima koji se zalaže za pomirenje ili je pak za njih demokratija kada Srbe stiže (nečija) ruka i u Srbiji?

Sve dok javno mnjenje svih bivših jugoslovenskih republika ne bude svjesno da pomirenje nije ćutanje i trpljenje jedne strane i supermatija druge, postojaće realna opasnost da napadi na sve ugrožene grupe budu naša svakodnevica. A s takvim stanjem u društvu teško da se može ići dalje.

Tagovi