Piše: Kasper I
U parlamentu i kafanama svako ima svoju verziju istine: za jedne je EU spasonosni savez, za druge „ratna mašina“ jedne nove geopolitičke table. A Crna Gora, mala zemlja s velikom istorijom, stoji pred ogledalom — hoće li prihvatiti svoju refleksiju ili će je pretvoriti u masku koja skriva ono što je nekad bila?
Ulazak u Evropsku uniju nije ceremonija; to je pravno-ekonomsko preobraženje. Nije to samo zastave pred opštinom i „dobar dan“ u Briselu, nego 35 poglavlja — 35 knjiga pravilnika, standarda i normi koje moraš da pročitaš, razumiješ i primijeniš. Neko reče da su to „priručnici za dobro vladanje“; ja kažem — to su testovi zrelosti države.
Najprije: broj poglavlja. Tradicionalno ih je 35. Ali nijesu sva jednako teška. Dva poglavlja odlučuju — kao dvije ključne dvorane u tvrđavi kroz koje moraš proći da bi te pustili unutra. To su:
Poglavlje 23 — Pravosuđe i temeljna prava: nezavisno sudstvo, efikasne istrage, zaštita ljudskih prava, sloboda medija.
Poglavlje 24 — Pravda, sloboda i sigurnost: borba protiv organizovanog kriminala, korupcije, pranja novca, granična kontrola.
Ako su ova dva poglavlja otvorena i vjerodostojno vođena, sve ostalo postaje stvar tehničke harmonizacije. Ako nijesu riješena — sve ostalo gubi smisao.
Šta konkretno treba da se uradi? Neću te daviti pravnim žargonom bez slike, pa evo prečišćenog spiska — ono što najviše „teži“ u procjeni:
1. Nezavisno i efikasno pravosuđe. Sudovi koji presuđuju bez straha, tužilaštvo koje vodi istrage do kraja. Reforma znači promjene u imenovanjima, disciplinskim postupcima, transparentnosti i brzini odlučivanja.
2. Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ne papirologija i planovi, već stvarne istrage, optužnice i osuđujuće presude. EU ne traži spektakl — traži dosljedan rad pravosudnog sistema.
3. Zaštita medija i pluralizam. Slobodni novinari, otvoreni tržišni uslovi, zakonodavstvo koje ne guši novinarstvo.
4. Usklađivanje zakonodavstva s acquisom. Desetine i stotine pravila treba prenijeti u domaće zakone: konkurencija, javne nabavke, finansijska regulacija, zaštita potrošača, zaštita životne sredine, bezbjednost hrane, radno pravo, tržišni nadzor.
5. Ekonomija i javne finansije. Stabilne finansije, borba protiv sive ekonomije, efikasna poreska administracija, pravila o konkurenciji i državnoj pomoći.
6. Ljudska prava i manjine. Antidiskriminacija, standardi socijalne politike, poštovanje manjinskih prava.
7. Spoljna politika i bezbjednosna koordinacija. Usklađivanje sa zajedničkom evropskom politikom — uključujući stavove o sankcijama i međunarodnim obavezama.
Pitanje: da li treba Crna Gora da se odrekne svoje istorije? Odgovor je kratak — ne. Istorija se ne povlači potpisom.
Ali ne smije postati izgovor za korupciju, nasilje ili negiranje prava drugih. EU ne traži da brišeš djedove, nego da prihvatiš pravila moderne države — i da ih primijeniš bez izuzetaka.
A geopolitika? Mnogo govora vrti se oko Rusije, interesa Zapada i pitanja da li će Crna Gora biti „protuteža“ nečijem uticaju. Da, evropsko članstvo ima geopolitičku dimenziju: EU ima zajedničku spoljnu politiku.
Ulazak Crne Gore značio bi približavanje toj politici — ali taj ulazak ne smije da bude puka figura protiv nekoga. Ako proces postane samo geopolitički potez, bez stvarnih reformi, biće kratkotrajan i besplodan.
Šta je sa „ključnim hapšenjima“ koja se stalno pominju? EU ne traži da vlast napravi spektakl radi rejtinga. Traži institucije koje rade bez političkog pritiska. Visoko-profilne istrage mogu pomoći u vraćanju povjerenja, ali ključ nije drama, nego kontinuitet pravde. Ne trebaju nam predstave — nego sistem.
Koji su zakoni najkritičniji? Pored krivičnog, procesnog i upravnog prava, tu su:
– zakon o sukobu interesa i imovinskim kartonima,
– zakon o javnim nabavkama i pravilima o državnoj pomoći,
– propisi o finansijskom nadzoru, sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma,
– medijski zakon i transparentnost vlasništva,
– standardi zaštite okoline i regulacija energetske sigurnosti.
Na kraju, realnost je neumoljiva: put ka Evropi nije slavoluk od papira nego ispit iz političke hrabrosti. Nije dovoljno da vlast prepiše planove, niti da opozicija glumi moralnu vertikalu samo pred kamerama.
Treba dosljednost kad niko ne gleda; institucije koje rade i onda kada se to nekom moćniku ne dopadne; sudije i tužioci koji neće zadrhtati pred telefonskim pozivom. Crna Gora može ući u EU — ali samo ako prestane da se oslanja na improvizaciju i počne da se oslanja na sebe. Jer Evropa neće mijenjati svoju kuću zbog nas.
Ako hoćemo unutra, moramo prvo promijeniti svoju.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)
