Izmjene u socijalnoj politici Crne Gore, koje su dječiji dodatak fiksirale na 30 eura mjesečno, u praksi se pretvaraju u surovu računicu neadekvatnosti i finansijskog pritiska na najmlađe. Analiza pokazuje da ovaj iznos ne služi kao pomoć, već kao podsjetnik na državnu nebrigu, dok se Crna Gora suočava sa epidemijom gojaznosti kod djece.

1.5€ za dan života

Ako uzmemo u obzir prosječan školski mjesec od 20 radnih dana, dječiji dodatak obezbjeđuje minimalnih 1,5 euro po djetetu dnevno. Za ovaj „dnevni budžet“ roditelji u Crnoj Gori, suočeni sa divljanjem cijena, mogu svom školarcu kupiti tek najosnovnije – kiflu i flašicu vode ili možda jedan jeftini sok.

Zdraviji i nutritivno bogatiji obroci, koji su ključni za pravilan razvoj i borbu protiv nezdravih navika, jednostavno su izbačeni iz ove finansijske jednačine. U situaciji kada su cijene namirnica dostigle istorijski maksimum, iznos od 1.5€ dnevno predstavlja uvredljivu sumu koja ne može pokriti osnovne potrebe, a kamoli podržati zdravu ishranu.

Prioriteti naopako: Dodatak manji od naknade

Najoštrija kritika usmjerena je na neusklađenost državnih naknada i cijena javnih usluga. Dječiji dodatak od 30 eura mjesečno ne pokriva čak ni osnovnu naknadu za boravak djeteta u javnom vrtiću, koja u Podgorici iznosi 50 eura.

Ovaj raskorak ostavlja roditelje u permanentnom dugu, jer moraju iz svog kućnog budžeta da nadoknade razliku od 20 eura, umjesto da im državna pomoć olakša život.

Politika koja dodjeljuje naknadu manju od cijene koju ista ta država naplaćuje za čuvanje djeteta u vrtiću, ne može se nazvati socijalnom. Ona samo svjedoči o pogrešno postavljenim prioritetima i površnom razumijevanju problema siromaštva.

Gojaznost kao ogledalo ekonomske politike

I dok se Crna Gora bori sa statusom šeste države u Evropi po broju gojazne djece školskog uzrasta, zvanična politika šalje roditeljima poruku da moraju biti kreativni da bi djetetu obezbijedili adekvatan obrok sa 1,5 euro. Nedovoljna finansijska podrška tjera porodice ka jeftinijim, prerađenim namirnicama, što direktno utiče na zdravstvene trendove nacije.

Vrijeme je da crnogorska Vlada i Skupština prestanu sa kozmetičkim promjenama i donesu odluke koje će dječiji dodatak dovesti u realan odnos sa troškovima života. Status „socijalne milostinje“ mora biti zamijenjen stvarnom podrškom porodicama, jer se zdravlje i budućnost crnogorskih školaraca ne mogu kupiti za jedan euro i pedeset centi dnevno.

Tagovi