Helikopter Alouette II zalebdio je tik iznad krova jednog od najčuvanijih pariskih zatvora, Sante (La Santé). Rotor je sjekao vazduh uz karakteristično zujanje otvorenog motora Turbomeca Artouste i klaparanje lopatica, podižući oblake prašine i pokoji crep, dok su zatvorenici u dvorištu u nevjerici podizali glave ka nebu. Za dvojicu njih, ipak nije bilo iznenađenja.
Na krovu, scena koja djeluje kao kadar iz akcionog filma, a ne stvarni život: muškarac obučen u crveno grčevito se penje ka skijama helikoptera. Neki očevici su poslije tvrdili da mu je spušten konopac da bi mogao da se popne. Za komandama naizgled krhkog helikoptera – koji svojim kapljičastim, skoro sasvim providnim trupom i rešetkastim repom podsjeća na vilinog konjica – ne sjedi neki prekaljeni vojni veteran, već njegova supruga. Žena koja je do prije nekoliko mjeseci znala o letenju vjerovatno koliko i o nuklearnoj fizici.
Toga 26. maja 1986. Nadin Vožur je, u ime ljubavi i odanosti, ali i smjelosti koja se graničila sa ludošću, izvela bjekstvo iz zatvora koje se i danas smatra jednim od najspektakularnijih u istoriji francuskog pravosuđa. Ipak, iza često romansirane verzije koja je godinama punila novine i magazine, a kasnije i portale, i naslova u kojima je dominirao narativ o vječnoj ljubavi, krila se mnogo mračnija, rizičnija i, na kraju, tragičnija priča.
Nektarine kao ručne bombe i lažni pištolj
Mišel Vožur nije bio običan zatvorenik. Kao okorjeli pljačkaš banaka sa dugim dosijeom, bio je smješten u odjeljenje maksimalne bezbjednosti zatvora Sante u srcu Pariza. Nije mu bilo strano da učestvuje u visokorizičnim kriminalnim poduhvatima i bio je više puta zatvaran tokom 1970. i 1980. zbog oružanih pljački i drugih prestupa. Sada je služio zatvorsku kaznu od ukupno 28 godina zbog oružane pljačke i pokušaja ubistva policajca. Iza sebe je imao i nekoliko pokušaja bjekstva iz zatvora.
Zidovi su bili visoki, stražari naoružani, ali Mišel je imao nešto što niko drugi nije – suprugu spremnu na sve.
Dok je tada tridesetpetogodišnji Mišel brojao dane u zatvoru, njegova godinu dana mlađa supruga Nadin, majka njihovo dvoje djece, skovala je plan koji je djelovao nemoguće. Pod lažnim imenom Lena, upisala je školu letenja pri aero-klubu San Sir Lekol (Saint-Cyr-l’École), na zapadnoj periferiji Pariza.
Njena volja bila je nesalomiva – za samo pet mjeseci obuke, od potpune početnice postala je vlasnik zvanične i legalne dozvole privatnog pilota helikoptera (PPL-H). Instruktori su kasnije, u potpunom šoku, svedočili da je Lena bila izuzetno fokusirana, gotovo štreberski posvećena učenica koja je napredovala atipičnom brzinom. Niko od njih nije ni posumnjao da ona ne vježba precizno lebdenje radi hobija, već da se sprema da upravlja helikopterom u jednoj od najsmelijih akcija vijeka, sa jedinim ciljem – da otme sopstvenog muža iz zatvora.
Plan je bio genijalan u svojoj jednostavnosti i drskosti. Tog jutra, Mišel i još jedan zatvorenik probili su se do krova koristeći oružje koje bi u svakoj drugoj situaciji izazvalo smijeh. U rukama su držali „ručne bombe“ – koje su zapravo bile nektarine ofarbane u maslinasto zelenu boju. Uz to, Mišel je bio „naoružan“ i lažnim pištoljem – u zavisnosti od izvora, pominje se plastična igračka ili da je bio izrezbaren od drveta i ofarban u crno da izgleda što realnije.
Stražari, suočeni sa prijetnjom eksplozijom i ludošću u očima očajnika, povukli su se ne želeći da rizikuju živote. Put ka krovu bio je slobodan.
Trenutak istine na krovu zatvora
Dok se zvuk helikopterskog rotora pojačavao i počeo da odjekuje o zidove zatvora, drama je dostizala vrhunac. Nadin je, pokazujući nevjerovatnu hladnokrvnost za pilota početnika, spustila Alouette II u opasno uski prostor iznad krovova, boreći se sa vjetrom i vrtloženjem vazduha koje stvaraju zatvorske zgrade.
U tom presudnom momentu, plan se zakomplikovao. Drugi zatvorenik, izvjesni Pjer, koji je trebalo da pobjegne sa Mišelom, u opštem metežu nije uspio da se ukrca. Dok se letjelica opasno ljuljala, on je ostao na krovu, a Mišel je, viseći na skijama helikoptera, signalizirao Nadin da krene. Uskočio je u kabinu dok je letjelica još uvijek nestabilno lebdjela iznad krova. Nadin je povukla palicu. Beli Alouette II se vinuo u parisko nebo, ostavljajući za sobom zbunjene stražare i zatvor koji je do tada važio za neosvojiv.
Sletjeli su na obližnji sportski teren univerzitetskog kampusa, gdje ih je čekao automobil. Nestali su u gužvi metropole, ostavivši policiju da zuri u prazno nebo.
Cijena romantičnog bjekstva: Krvavi kraj u Parizu
Mediji su „poludjeli“. Priča o ženi koja uči da leti da bi spasila muža obišla je svijet. Javnost je u tome vidjela modernu bajku, dokaz da ljubav pobjeđuje sve prepreke. Ali realnost bjekstva nije imala holivudski sjaj.
Njihova sloboda trajala je samo četiri mjeseca. Život u bjekstvu nije bio romantično putovanje, već konstantna paranoja i nedostatak novca. Kraj je došao 28. septembra 1986. godine u Parizu. U očajničkom pokušaju da dođu do sredstava, organizovali su pljačku banke u naselju Port de Banjol.
Akcija je pošla po zlu. Policija – i to čuvena hibridna jedinica poznata pod nazivom BRI (Brigade de recherche et d’intervention, poznata i kao Anti-gang) – ih je opkolila i uslijedila je žestoka pucnjava. Mišel je pogođen direktno u glavu. Iako je povreda bila katastrofalna – metak mu je oštetio mozak i izazvao paralizu (hemiplegiju) – nekim čudom je preživio. Prema većini izvora, uključujući i televizijske izvještaje, Nadin je bila u parkiranom BMW-u koji je trebalo da posluži za bjekstvo i uhapšena je na licu mjesta, bez otpora.
Nadin: djevojka od vazduha koja je izabrala tišinu
Sudbina je za „par iz helikoptera“ imala scenario koji ni Holivud ne bi mogao da napiše – ali bez srećnog kraja u dvoje. Dok je njihov let trajao samo nekoliko minuta, posljedice su odjekivale decenijama.
Nadin Vožur je pred sudom prošla neočekivano dobro. Zahvaljujući olakšavajućim okolnostima i činjenici da tokom bjekstva niko nije povrijeđen, osuđena je na relativno kratku kaznu. Odsužila je 18 mjeseci iza rešetaka.
Po izlasku na slobodu, suočena sa medijskom pomamom i potrebom da objasni svoje motive, 1989. godine objavljuje autobiografiju pod nazivom La Fille de l’air (Djevojka od vazduha ili, u slobodnom prevodu, Nestala bez traga). Knjiga je postala bestseler, detaljno opisujući kako je majka dvoje djece savladala strah i pilotske vještine zbog ljubavi. Njena priča je bila toliko nevjerovatna da je 1992. godine ekranizovana u istoimeni film, u kojem je lik Nadin tumačila slavna francuska glumica Beatris Dal.
Ipak, svjetla reflektora nisu prijala stvarnoj Nadin. Ubrzo nakon filma, ona donosi odluku da se potpuno povuče. Razvodi se od Mišela početkom devedesetih, shvativši da brak sa čovjekom osuđenim na decenije robije nema budućnost. Promijenila je život iz korijena i danas živi u potpunoj anonimnosti, daleko od očiju javnosti koja ju je nekada slavila kao heroinu.
(Aero.me)
