U besjedi za 23. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svaki čovjek, roditelj, trgovac ili radnik može postati svet u svakodnevici i živjeti prema pozivu vjere.
Svjetost nije privilegija nekoliko izuzetaka – ona je poziv koji dopire do svakog hrišćanina.
Vladika Nikolaj Velimirović u besjedi za 23. petak po Duhovima podsjeća da Sveti apostol Pavle sve krštene u Efesu naziva svetima, ne birajući ni jednog, ne isključujući nijednog.
U gradu prepunom nemira i iskušenja, obični ljudi – roditelji, trgovci, radnici – pozvani su da žive čist i predan život. Svetost nije retkost, već temelj života u vjeri i put ka spasenju.
Beseda o pozivu svih hrišćana da budu sveti
Svetima koji su u Efesu. (Ef. 1, 1)
Svetima naziva apostol hrišćane u Efesu. Ne naziva on svetim jednog ili dvojicu od njih ili jedan dio njih, nego sve. Nije li čudno čudo Božje, da ljudi, ne u pustinji, nego u gradu, i to u jednom idolskom i pokvarenom gradu, budu sveti? I da budu sveti ljudi ženjeni, koji djecu rađaju, koji trguju i posluju! Takvi su vaistinu bili pravi hrišćani. Njihova predanost, vjernost i revnost u vjeri, kao i svetost i čistota života, potpuno je opravdavala nazvanje svetima.
Ako su u posljednja vremena sveti postali izuzetak, u ona prva vremena nesveti biti su izuzetak. Sveti su bili pravilo. Uostalom, ne treba se čuditi što apostol naziva sve krštene duše u Efesu svetim još i zbog toga što on ima jedan još uzvišeniji naziv za sve hrišćane – na ime sinovi, sinovi Božji (Gal. 4, 6). Pravo da se tako nazivamo dao nam je i sam Hristos Gospod, kada nas je naučio da oslovljavamo Boga: Oče naš!
O braćo moja, ne govorimo li mi Bogu svaki dan: svjati Bože? Ne nazivamo li anđele svetim? Ne nazivamo li Majku Božju svetom? I proroke, i apostole, i mučenike, i pravednike? Ne nazivamo li nebo svetim, i carstvo nebesko svetim? Ko se, dakle, može useliti u carstvo sveto osim svetih? Ako imamo nadu na spasenje, imamo nadu i na svetost.
O Bože Sveti, koji u svetinji živiš i među svetima počivaš, i svete k Sebi prizivaš i miluješ, pomozi i nama da se osvetimo – u riječima, u mislima i u djelima. Na slavu Tvoju i na spasenje naše. Tebi slava i hvala vazda. Amin.
(Relijgija.rs)
