Ne vidim zbog čega bi Hrvatska “smekšala” odnos prema Crnoj Gori zbog nečega što sama organizuje, izjavio je istoričar Vuk Bačanović za „Vijesti“, komentarišući ustaško divljanje kojim su prethodnih dana izloženi Srbi u toj državi.
Naime, tokom posljednjih dvadesetak dana u Hrvatskoj je bilo više događaja koji vode ka “ustašizacija” zemlje.
Između ostalog, u Saboru Hrvatske (parlament) održan skup na kom su negirani ili relativizovani zločini u logoru Jasenovac iz Drugog svjetskog rata, prekinut je program Dana srpske kulture u Splitu uz urlikanje ustaških pokliča, održani marševi sa zločinačkim obilježjima.
“Naivan je svako ko misli da se sve ovo dešava u Hrvatskoj nasumično – kao neka spontana reakcija ‘gnjevnog naroda’ koji se, eto, odjednom uznemirio jer su baba Milojka, baba Rada i baba Stanimirka odlučile da odu pogledati folklor ili izložbu”, rekao je Bačanović, dodajući da ono što se vidjelo na ulicama Hrvatske “nije slučajnost, nego agenda”.
Tvrdi da je riječ o decenijama poluprikrivenom djelovanju neoustaških krugova koji sad izlaze da pokažu mišiće, procijenivši da im globalne okolnosti idu naruku.
“Taj fenomen, poznat još 70-tih kao ‘hrvatska šutnja’, devedesetih je iznjedrio Tuđmanov (Franjo) HDZ, a danas poslije kraha detuđmanizacije iznosi na površinu otvorenu neoustašku akciju u kojoj su preostali Srbi tek kolateralna šteta – usputna meta u širem obračunu sa svakim ko u Hrvatskoj misli drugačije od onih koji vjeruju da su ustaše bili tek malo temperamentniji antikomunisti i da je Jasenovac bio neka vrsta zatvora u kom su, eventualno, strijeljali neposlušne”, kazao je Bačanović.
On je dodao da, stoga, ne vidi nikakav razlog da Hrvatska u ovoj svojoj ubrzanoj tranziciji u društvo istorijskog revizionizma, odjednom prestane da kinji i ponižava Crnu Goru.
“Naprotiv, pritisci će samo rasti. Od ‘problematičnih imena’ bazena u Kotoru, stići ćemo do daleko drastičnijih gestova, tipa rehabilitacije ustaškog saradnika Sekule Drljevića, koji će, u novom narativu, ispasti ‘pregalac za bolje odnose između Hrvatske i Crne Gore’. I ne, to nije pretjerivanje”, tvrdi Bačanović.
Kako je dodao, saradnja sa otvorenim proustaškim krugovima u Zagrebu nije bila strana ni bivšoj crnogorskoj vlasti.
“Nema sumnje da bi mnogi iz tih redova, uz odgovarajuće dotacije i obećanja, bili spremni ponovo izaći u susret sličnim zahtjevima”, rekao je Bačanović.
On je kazao da je, u tom smislu, ovo prije svega prilika za Crnu Goru da se zamisli – da preispita šta se to sve, od obnove nezavisnosti, provlačilo pod parolama “izgradnje crnogorskog domovinskog identiteta” i “zaštite antifašističkih tekovina”.
“Jer, čudno je kako baš ti samoproglašeni bastioni antifašizma danas ne nalaze za shodno da oštro reaguju na marševe crnokošuljaša u Zagrebu i Splitu. Kao da im promiče činjenica da upravo takve pojave mogu direktno uticati na destabilizaciju Crne Gore”, istakao je Bačanović.
Za kraj je dodao:
„Crna Gora je i država srpskog naroda, i zato, pored toga što je obavezna da štiti dignitet tog naroda, odnosno svojih građana, mora prije svega misliti o svojoj i od hrvatskog desničarskog ekstremizma ugroženoj unutrašnjoj društvenoj koheziji, a ne o tome kako će bezuslovno zadovoljiti apetite zemlje koja u sopstvenom parlamentu ugošćuje neonacističke šarlatane, koji u maniru negatora Holokausta relativizuju zločine NDH i koja im predstavlja uzor duštva kakvo žele izgraditi”, zaključio je Bačanović.
