Pitanje spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću već nekoliko mjeseci potresa javnost Crne Gore. Dok jedna strana uporno traži da se spomenik uhapsi te karakteriše Đurišića kao ratnog zločinca, „ispod žita“ prolazi jedna druga priča kojoj se nadležna tužilaštva nisu toliko posvetila.

Podsjećamo, nakon što je otkriven, pa uklonjen spomenik četničkom komandantu, resor Tamare Vujović krenuo je u sječu ilegalnih spomenika širom Crne Gore. Tako se pod lupom našla i ulica Osmana Rastodera u Petnjici, „postradao“ je i Rudolf Karadžić „Njunjo“ iz Herceg Novog ali i jedno jako interesantno ime – Jusuf Čelić iz Gusinja, odnosno njegov spomenik.

Po pisanju medija, u selu Vusanje, nekoliko godina stojao je spomenik Jusufu Čeliću (Isufu Kameru Čelaju). Bista Čeliću postavljena je bez odobrenja Ministarstva, 2013. U julu te godine, inspekcija Ministarstva naložila je uklanjanje spomenika, ali rješenje nije izvršeno. Čelić je bio komandir čete vulnetara (vulentara), milicije koju su činili Albanaci koji su živjeli na prostoru Plava, Gusinja i Albanije, a koja je, prema tvrdnjama nekih istoričara, odgovorna za zločine nad pravoslavnim stanovništvom. Tu paravojsku formirala je fašistička Italija, pisali su ranije mediji.

Međutim, kada se zađe u suštinu priče dolazi se do dvostrukih aršina. Dok Tužilaštvo i policija love spomenik Pavlu Đurišiću po manastirima i crkvama (a koje de facto nisu u vlasništvu države već privatna imovina) „ispod žita“ prolazi činjenica da je spomenik Čeliću premješten u zgradu Opštine Gusinje.

Poslednja informacija u medijima, a koja je došla iz tužilaštva navodi da postupak protiv odgovornog za postavljanje spomenika Jusufu Čeliću (Isufu Kameru Čelaju) u selu Vusanje, kod Gusinja, ne može biti pokrenut jer je slučaj zastario,

Ovo je Vijestima rekla rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Plavu Drita Rugovac.

Ona je podsjetila da je Ministarstvo kulture 2018. godine podnijelo krivičnu prijavu protiv Arifa Čeljaja, finansijera izgradnje, ali da je tada već nastupila zastara i nije mogao biti pokrenut postupak. Tužilaštvo je zbog toga odbacilo krivičnu prijavu.

Rugovac je, odgovarajući na pitanje “Vijesti” gdje se uklonjena bista nalazi, kazala da je u zgradi Opštine Gusinje, te da ju je o tome obavijestila policija.

“Inspekcijski organi iz nadležnog Ministarstva određuju gdje će biti – u njihovoj je nadležnosti”, poručila je.

Čelnik Gusinja Sanel Balić nije odgovorio na pitanja “Vijesti” da li se bista i dalje nalazi u zgradi Opštine. Ova informacija seže još do 23. avgusta.

Ovdje, sudeći po svemu navedenom dolazimo do otvorenih dvostrukih aršina. Određeni pojedinci koji su i dalje u sistemu, a koji su izrazito anticrkveno nastrojeni očigledno koriste pomenutu situaciju ne bi li se obračunali sa Srpskom pravoslavnom crkvom a što im i nije baš pošlo za rukom 2020. godine. Akcenat na spomenik četničkom komandantu i pokušaji policijskih upada na imovinu Srpske pravoslavne crkve a sve pod „parolom“ privremenog oduzimanja spomenika zarad sudskog postupka i ne mogu baš da „piju vodu“, pogotovo imavši u vidu neviđenu medijsku kampanju protiv mitropolita budimljansko nikšićkog Metodija ali i Eparhije budimljansko nikšićke, Mitropolije crnogorsko-primorske, mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija i u krajnjem, cijele Srpske pravoslavne crkve.

Spomenik Čeliću u krajnjem nije toliko ni sporan koliko su sporni dvostruki aršini. Ukoliko se njegova bista nalazi u Opštini Gusinje, dakle u zvaničnoj instituciji Crne Gore, dok se spomenik Đurišiću (valjda i dalje) nalazi u manastiru Srpske pravoslavne crkve, valjda bi elementarna logika nalagala da se uporedo sa potraživanjem jednog, potraži i drugi spomenik.

Međutim, ovo pitanje dvostrukih aršina svakako jeste ono što je ključno a gdje je vidljivo da podjele koje su nastale iz Drugog svjetskog rata i dalje žive. U krajnjem, ukoliko je mogla da postoji bista Čeliću toliko godina, i dok i dalje stoji spomenik doživotnom predsjedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu, a čija ideologija je dovela do masakra na Zidanom mostu, najvećoj tragediji koja je zadesila ljude iz Crne Gore, onda je jako zanimljiva činjenica da je jedina sporna stvar trenutno u Crnoj Gori spomenik Pavlu Đurišiću koga svakako, dio građana Crne Gore i dalje poštuje, isto kao što Gusinjani poštuju Čelića, a dio i dalje gaji poštovanje prema Josipu Brozu Titu.

Sumirajući sva prethodna dešavanja proteklih mjeseci, dolazi se jednostavno do zaključka da Crna Gora još uvijek nije spremna da se suoči sa svojom istorijom bratoubilaštva i da se pomiri sa činjenicom da je Drugi svjetski rat bio de facto i građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, ne samo po nacionalnom smislu, već i po onom ideološkom. Svakako, saga oko spomenika se nastavlja a kako će se završiti, ostaje da se vidi.

Tagovi