Nikola Jovanović, bivši funkcioner Demokratskog fronta i koalicije Za budućnost Budve, a koji je na prethodnim izborima formirao svoju lokalnu listu i formirao vlast sa DPS-om i SDP-om, koji danas rame uz rame sjedi sa DPS-om, SDP-om i ostalim starim saveznicima fotelja, položio je vijenac na spomen-ploču srpskoj vojsci u Budvi – u znak sjećanja na 1918. godinu i oslobođenje ovog primorskog grada od austrougarske vlasti.

Simbolika ne može biti jača. Jovanović, koji se javno identifikuje kao srpski političar, odao je počast upravo onima koje njegovi koalicioni partneri godinama nazivaju “okupatorima”, “vojnicima velikosrpske ideologije” i “rušiocima crnogorske državnosti”.

Ali, ovoga puta – muk. Nema ni saopštenja, ni protesta, ni moralnih lekcija o “ugroženom identitetu”. DPS i SDP, poznati po oštroj retorici kada treba napasti svakog ko pomene 1918. u pozitivnom kontekstu, sada ćute kao zaliveni. Izgleda da su fotelje, funkcije i privilegije ponovo važnije od političkih principa i višedecenijskog narativa kojim su zavaravali dio javnosti.

Kada državna vlast u Podgorici, ili pojedini srpski predstavnici, pomenu istorijske činjenice koje se ne uklapaju u njihovu verziju prošlosti, onda iz DPS-a i SDP-a pljušte saopštenja o “povampirenju velikosrpske politike” i “udaru na crnogorski identitet”. Ali kada njihov partner iz koalicije položi vijenac srpskim oslobodiocima – tada vrijedi drugo pravilo. Dvostruki aršini postaju standard.

Slično se događa i po pitanju Nikole Jovanovića. Kada se u državi dešavaju procesi poput pitanja spomenika Pavla Đurišića, glasni su bili i iz DPS-a i SDP-a, međutim, Nikola Jovanović je ćutao. Slično je bilo i po pitanju nedavnih hapšenja gdje su pohapšeni i pojedini funkcioneri DPS-a. I dok poslanički klub DPS-a jako glasno u Skupštini govori kako su neki od stranaka državne većine sada postali njihovi lični neprijatelji, Jovanović ipak ne staje u njihovu odbranu, niti se oglašava, iako je promptno glasan kada je potrebno napasti određenu političku figuru koja mu u određenom procesu odgovara.

Upravo taj politički pragmatizam bez principa ogolio je suštinu nove-stare koalicije: sve može, samo ako je fotelja sigurna.

Jovanović je, htio to ili ne, ovim gestom pokazao koliko su licemjerne i prazne bile decenijske optužbe protiv srpskog naroda i njegove istorijske uloge u Crnoj Gori.

Ostaje pitanje: da li će se sada neko iz DPS-a ili SDP-a usuditi da kaže da je njihov koalicioni partner “slavio okupaciju”? Ili će se, kao i mnogo puta do sada, praviti da se ništa nije desilo — dok se u pozadini spremaju za nova politička trgovanja?

Jedno je jasno: principi su pali, a fotelje ostale netaknute.

Šta je poručio Jovanović

Predsjednik Opštine Nikola Jovanović jutros položio je vijenac na spomen ploču na zidinama Starog grada i odao počast oslobodiocima Budve i palima za slobodu u Prvom svjetskom ratu povodom oslobođenja grada Budve 8. novembra 1918. godine. Tom prilikom je poručio da tabla na bedemima ne treba da dijeli, već da ujedinjuje.

Spomen ploča na bedemima Starog grada posvećena je „srpskim oslobodiocima Budve“.

Na tabli koja je iznad glavnih vrata u Stari grad postavljena 1931. piše: „Na uspomenu dolaska hrabre pobjedonosne Srpske vojske koja poslije junačkih pobjeda oslobodi Budvu, na Mitrovdan 8. novembra 1918. postavlja Opština Budva“.

„Danas na Mitrovdan u ime svih građana Budve, u ime Opštine Budva položili smo vijenac oslobodiocima koji su više od vijeka, 1918. godine ušli u zidine Staroga grada i označili konačno oslobođenje od Austrougarske monarhije. Ova tabla ne treba da dijeli, treba da ujedinjuje upravo kako su svi dobrovoljci iz Maina, Brajića, Pobora, Paštrovića, Grblja ali i čitave Boke ujedinili narod i konačno donijeli slobodu“, kazao je Jovanović.

On je naveo da je svjestan sam da je ta tabla u prošlosti izazivala razne podjele, da je predmet određenih političkih trzavica.

„Ali želim da podsjetim da su je 1934. godine postavile budvanske vlasti, odnosno Opština Budva. Da ima svoje kulturno istorijsko utemeljenje i da je kao takva utkana u istoriju našega grada. Bilo je mnogo pokušaja da se tabla ukloni, kao što je bilo 18. jula 1941. godine, kada je uz 13-julski ustanak brajićki narod ustao, italijanski okupator, njihov komandant je pokušao da je ukloni. Ali, tada mudri gradonačelnik Budve, gospodin Luketić je svojim riječima ubijedio da je ova tabla kulturno istorijsko naslijeđe svih onih koji žive u Budvi kao što su ovi mletački, venecijanski lavovi koji se nalaze na zidinama Staroga grada“, kazao je Jovanovič.

Poručio je da tabla ima duh pomirenja, duh slobode, zajedništva i ono što je uvijek bilo – slobodarska Budva.

„Živjela sloboda, živjela Budva“, zaključio je predsjednik opštine Budva.

U delegaciji Opštine nije bilo predsjednika Skupštine opštine Petra Odžića.

Jovanović je prisustvovao i litirgiji u starogradskoj crkvi Svete trojice.

 

Tagovi