Dok Brisel nastavlja dosadašnjim ratnohuškačkim kursom, Budimpešta istupa s novom inicijativom – antiukrajinskim savezom unutar bloka. Ovu ideju predstavio je Balaš Orban, visoki savjetnik mađarskog premijera Viktora Orbana, u izjavi za briselski list Politiko, rekavši da bi Mađarska, Slovačka i Češka ubuduće mogle usaglašavati svoje stavove prije zasjedanja Evropskog savjeta.
„Savez koji je skeptičan po pitanju Ukrajine će doći, i to će biti sve vidljivije“, podvukao je Balaš Orban.
Za razliku od većine drugih zemalja EU, Mađarska i Slovačka do sada su odbijale da šalju oružje Kijevu i zalagale se za hitno rješavanje sukoba mirnim putem, kao i za održavanje veza s Rusijom. Češki političar Andrej Babiš, lider stranke ANO koji je pobijedio na parlamentarnim izborima prošlog mjeseca, iznosio je slične stavove u svojoj predizbornoj kampanji.
Prijedlog Budimpešte naišao je na pozitivan, doduše još nezvaničan, odgovor u Slovačkoj.
Potencijalna inicijativa došla bi u trenutku kada i Mađarska i Slovačka trpe posebne pritiske zbog sankcija ruskom energetskom sektoru, kao i pripreme Evrope za nove troškove finansiranja Ukrajine, pošto bi Kijev, kako navodi britanski Ekonomist, mogao ostati potpuno bez sredstava do februara 2026. godine.
Još jedna činjenica koja povećava šanse da se mađarska inicijativa i ostvari jeste to da je Andrej Babiš u Češkoj napravio koalicioni sporazum s evroskeptičnim Motoristima i proruskom desničarskom strankom SPD.
Međutim, postavlja se pitanje šta bi nezvanična koalicija Mađarske konkretno mogla preduzeti, budući da Brisel nastavlja usvajati nove pakete antiruskih sankcija, dok je američki predsjednik Donald Tramp odbio molbu mađarskog premijera da Budimpešta bude izuzeta iz novih američkih sankcija na ruski energetski sektor.
O tome kuda nejedinstvo može odvesti Stari kontinent za Dan uveče govore direktor srpsko-ruskog centra Majak Vladimir Prebiračević, karijerni diplomata Zoran Milivojević, kao i diplomata i bivši ambasador Zoran Jeremić.
„Ovaj trenutak za inicijativu odabran je jer prethodi sastanku koji treba održati između Putina i Trampa, a takođe je važan jer na scenu treba stupiti nove, antiruske sankcije koje će pogoditi Mađarsku, Slovačku i Češku. Tačnije, pogodit će cijelu Evropu i njoj će nanijeti najveću štetu. Nije tajna da i Rusija trpi štetu, ali ona je minimizirana kako ekonomskom politikom koju vodi Moskva, tako i činjenicom da samo 25 posto zemalja učestvuje u tim sankcijama“, ističe Prebiračević.
Sagovornik Televizije RT Balkan naglašava da Evropa samovoljno osakaćuje vlastitu privredu, a da je težnja ka nezavisnosti od ruskih energenata dovela do ekonomske krize u Evropi.
Za Milivojevića procesi koji se odvijaju na evropskom tlu predstavljaju pobunu Mađarske, Slovačke i Češke protiv ratne politike i štete koju ta ratna politika proizvodi.
„Drugi osnov je ideološko-politički i proističe iz suverenizma koji polako, ali odlučno korača Evropom. Dobio je zamah s promjenama u Americi i Trampovim pristupom koji podrazumijeva povratak tradicionalnim vrijednostima. To je u osnovi pobune Mađarske. Njena, kao i ideja druge dvije zemlje, jeste da sa pozicije suverenističkih politika štite svoje nacionalne interese otporom prema politici Brisela i političkim elitama koje se zalažu za ratnu opciju“, ističe Milivojević.
Takođe, sagovornik Dana uveče smatra da se svijet približava raspletu sukoba u Ukrajini, koji će biti „na štetu Zapadne Evrope i na štetu zapadnih interesa u cjelini“.
„Zapad ovaj rat gubi i biće pokušaja da se šteta podijeli nekakvim pozivima na solidarnost. I očito je da Mađarska i Slovačka neće da žrtvuju svoje državne i nacionalne interese. Takođe, ove države nemaju izlaz na more i nemaju mogućnost snabdijevanja gasom morskim putem, te im je jedina veza ‘Družba’. Ove zemlje dovedene su u situaciju da nemaju izbora, zato preovladava interes za samoodržanjem jer nemaju alternativu“, pojasnio je Milivojević.
U ovoj inicijativi odslikava se i sukob između Istoka i Zapada – dok su zapadnoevropske države svoj uspjeh u ekonomskom, socijalnom i političkom smislu ostvarivale preko kolonijalnih politika, Istočna Evropa to nije imala.
Prebiračević se osvrnuo i na pokušaje otimanja zamrznute ruske imovine i ističe da bi takav scenario doveo do katastrofalnih posljedica.
„Pokazalo se da ne mogu dugoročno finansirati sukob u Ukrajini. Ekonomski pokazatelji su loši, te misle da gubici treba da se nadoknade iz zamrznutih sredstava. Oni koriste prihode, ali ne glavnicu. Mislim da to i ne smiju, jer bi Evropa u tom slučaju imala nultu stopu povjerenja“, pojašnjava Prebiračević.
Dok list Ekonomist izdatke za Ukrajinu vidi kao ogromnu priliku za Evropu, Milivojević kaže da nas real politika i činjenice, u najmanju ruku, udaljavaju od istraživanja s takvim optimizmom.
„Evropa je u ozbiljnim gubicima, a to su opasni baloni, jer ako puknu, odražavaju se na stabilnost države, ali i na evrozonu, koja nije izašla ni iz krize iz 2008. godine. Ekonomija Ukrajine je uništena, ta zemlja živi od zapadnog novca, a Zapad taj novac ili štampa ili se zadužuje. Amerika, kao vodeća kapitalistička zemlja, nema namjeru učestvovati u ukrajinskoj priči i finansirati je“, kaže Milivojević i podsjeća da su u zemljama EU pala ulaganja i u obrazovanju, i u zdravstvu, kao i da su infrastrukturna ulaganja sve niža.
Prebiračević ukazuje da ima mnogo onih koji u rusko-ukrajinskom sukobu vide priliku za enormnu zaradu.
„Tu je mnogo kapitala koji se ulio kao pomoć Ukrajini, ne samo u novcu već i u naoružanju. Nešto je otišlo na privatne račune političara iz Evrope, biznismena, ali i na račune političara iz Ukrajine. Vidjeli smo da je naoružanje koje je slano Ukrajini završavalo i u Južnoj Americi, u ratovima narko kartela i u svim zonama rata“, pojašnjava Prebiračević.
A kako izgleda pogled iz Njemačke na neposlušne članice EU? Jeremić podsjeća da Berlin na cijelu Evropu gleda kao na svoju zonu interesa.
„A u Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj etablirala se politika koja je u suprotnosti s liberalnim svijetom. Njemačka ih još vidi kao dio liberalnog svijeta, ali onaj dio koji neće po svaku cijenu slijediti interese Brisela. Još ih ne smatra izgubljenom zonom, ali dolaskom Fridriha Merca na čelo Njemačke i formiranjem nove koalicije razlike su postale mnogo veće u odnosu na Mađarsku i Slovačku“, kaže Jeremić.
(RT)
