Piše: Momo Joksimović, predsjednik Partije penzionera, i Udruženja građana Vraneš.
Nada je smisao života. Nada je jedna od najstarijih i najuzvišenijih katrgorija ljudskog duha. Ona nije samo emocija, već i snaga koja pokreće čovjeka da istraje , čak i i onda kada sve ostalo izgledea izgubljeno. U svojoj suštini, nada je vjera u mogućnost promjene, u pobjedu života nad beznađem, svjetlosti nad mržnjom, smisla nad haosom.
Šta je nada ?
Za mnoge, nada je uz vjeru i ljubav , jedna od najdubljih i najosjtljivijih emocija čovjeka. Čovjek bez nade prestaje da bude čovjek, gubi sposobnost da snove pretvara u stvarnost.
To nije samo želja da nešto bude bolje- nada je unutrašnja sanaga koja nas pokreće, čak i kada sve oko nas izgleda mračno i izgubljeno.Ona se rađa u trenucima neizvjesnosti, kad nemamo odgovore, ali vjerujemo da rješenje ipak postoji.
Nada nije samo riječ. Niti prazno oslanjanje na sudbinu. Nada je unutrašnja snaga. Ona je onaj tanani glas u nama koji šapuće :“ Možda će biti bolje“. Ona je sposobnost da, i kada sve izgleda izgubljeno, čovjek zadrži uspravan pogled i otvori srce prema sjutrašnjici.
Nada nastaje u srcu, često onda kad razum kaže da nema izlaza. Ona nije uvijek glasna, ali je uporna. Ne viče, ali ne odustaje. Može se roditi iz vjere, ljubavi, pa čak i iz bola. Kad čovjek izgubi sve, ako mu ostane nade, nije izgubio sve.
Nada je zapravo ono što nam daje snagu da se suočimo sa izazovima, jer i u nejtežim vremenima vjerujemo da će bolji dani doći, a svijetlo na kraju tunela postaće stvarnost.
Moderna psihijatruja, sve više naglašava značaj „narativne nade“-sposobnosti čovjeka da sopstvenu životnu priču ne vidi kao poraz, već kao proces u kome svako iskustvo ima svoje mjesto i smisao.
Šta podrazumijevamo pod nadom ?
Pod nadom podrazumijevamo da život ima smisla i kada je težak. Podrazumijevamo povjerenje- u ljude, u institucije, u Boga, u sebe. Nada je socijalna i lična kategorija. Ona je lična utjeha i kolektivna snaga. Bez nade, nema borbe, nema pokreta, nema promjena. U svijetu koji često djeluje hladan, nepravedan i okrutno ravnodušan, nada postaje čin otpora. Kad čovjek vjeruje u dobro, u pravdu, u ljubav, čak i onda kada je sve izgubljeno—on čini moralni čin. On ne pristaje na poraz, jer mu to nada ne dozvoljava. Nada nije bjekstvo od stvarnosti, već najdublji način njenog preobražaja.
Kuda se stiže sa nadom ?
Nada stiže tamo gdje se čuje glas čovjeka. Gdje ima razumijevanja, saosjećanja i solidarnosti. Nada stiže u porodicama koje brinu jedni za druge.
Nada je ono što ostaje kad sve drugo prođe. Ona je tiha, ali uporna.
Prati čovjeka kad izgubi , ali i kad čeka.
Ona ne živi u iluziji, već u volji.
U pogledu unuka, u vedrom jutru, u riječi „biće bolje“—ali ne kao fraza, već kao poziv na akciju.
Za penzionere , za ljude u selu, nada nije luksuz, ona je osnova preživljavanja. Nije naivna već je iskustvena. Izrasla iz decenija rada, borbe i ćutanja. Nada je u pravu. Nada u redu. Nada u život dostojan čovjeka.
Ljudi nekad pokleknu, ali nada umije da čeka. Ona ne stari, ne umire- ili zadnja umire, ona je tiha pratilja svakog koraka naprijed. Nada traje koliko joj dozvolimo. Može da traje minut, dan , ili cio život. Ali kad postoji, daje nam snagu da ustanemo, pokušamo ponovo, vjerujemo, volimo i borimo se. Nada ne obećava ishod, ali obećava mogućnost. Da pokaže da nada nije samo riječ, već i pravac. Nada ne smije biti politička alatka, već ljudska obaveza. Bez nade nema ni plana, ni cilja, ni države.
Nada nije bjekstvo od stvarnosti, već najdublji način njenog preobražaja. Ona nas uči strpljenju, hrabsrosti i vjeri u mogućnost dobrog ishoda. Ona je tihi plamen u čovjeku koji ga grije i kad sve drugo utihne.
Bez nade čovjek bi zastao, sa njom nastavlja da živi.
Zato ne treba nikada odustajati od nade. Jer, ponekad je upravo ono poslednje što imamo- i prvo što nas spasi.
Antički mit o Pandori završava se time, kada iz njene posude izlete sva zla, na dnu ostaje –NADA. Upravo ona ostaje poslednja od svih sila, jer daje čovjeku snagu da ponovo ustane, gradi , prašta , voli i sanja.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)
