Piše: Miodrag Lekić
Da preciziram, ova slika restorana nije iz Istanbula, na Bosforu, „bog iz tebe samo begeniše“, kako mu se divio „pustinjak cetinjski“.
Slika je iz Bara, kao što je kadaif iz barskog restorana „Istanbul“.
Iznad stola za kojim sjedim je slika Mustafe Kemala Ataturka, osnivaču moderne, republikanske, sekularne Turske. Ataturk se s razlogom smatra jednim od najvećih državnika 20 vijeka.
Dosta sam proučavao kompleksnu ličnost Ataturka, objavio sam ovdje i u Italiji nekoliko skromnih tekstova o njemu i tom vremenu.
Nijesu svi saglasni o ulozi Ataturak u istoriji Turske. Tako je Alija Izetbegović u svojoj „Islamskoj deklaraciji“ vrlo kritički sumirao Ataturkov istorijski bilanas.
Postavljam ovaj post o kadaifu u Crnoj Gori povodom jučerašnjih protesta protiv turskih migranata o našaj zemlji. Za mnoge neočekivano masovni i žestoki.
Negdje je u pitanju revolt, dijelom opravdan, zbog nepostojanje državne politike u oblasti migranata. Što vodi haotičnim tokovima i posljedicama, a potencijalno, evo vidimo i stvarno, ozbiljnim incidentima.
I u drugim državama, posebno zapadnim, održavaju se protesti protiv nekontrolisane migracije. Često uz ksenofobičen pokliče i zahtjeve.
Što ne pravda jučerašnje teške scene u Podgorici i događaje nasilja u Baru i Herceg Novom.
Pokliči za „izbacivanje“ jednog naroda iz ove zemlje je za svaku osudu. To ima ružan i rasistički prizvuk, makar neko od učesnika i ne bio toga svijstan.
Kao što protestanti sa tako nedoličnim povicima možda nijesu svjesni da sve to loše govori i o narodu kojem pripadaju.
Što je sve iza, tek će se valjda saznati.
U ovom trenutku znamo da se radi o manifestaciji stanja zapuštenog društva. I to je duža priča.
Priča u dužem periodi o samoj državi koja propagandno nastoji da proizvede zašećerenu sliku društva zaboravljajući da toleriše, pa i proizvodi mnoge mračne strana društva. Sa daljim posljedicama.
Problem je mnogo veći i time da ispoljena ksneofobična stanja u jednom ambijentu i prema jednom narodu, vjerovatno imaju svoje pandane u drugim ambijentima prema nekom drugom narodu.
Iznenadimo se kada se desi.
A onda državna reakcija ex post. Kada je mnogo teže.
Da se utješimo da možda nije još sasvim kasno. Za ozbiljnu politiku i državu.
U svakom slučaju, opet ću na kadaif u Istanbul.
Nadajući se da zahtjevi za izbacivanjem Turaka, ne znači protjerivnje kadaifa, baklava, urmašica… Da se na kraju malo našalimo ovom dosta gorkom temom.
(Fejsbuk)
