Brojni mediji i politički aktivisti pokušali su nedavno da povežu ono što je nepovezivo – da usklade narativ čelnika koalicije ZBCG sa narativom Demokratske partije socijalista.

Ovo sve dolazi nakon izlaganja u Skupštini gdje se jesu usaglasili da Tužilaštvo, konkretno VDT Milorad Marković pokušava da djeluje kao četvrta grana vlasti što je i jednoj i drugoj strani neprihvaljtivo, a pogotovo imavši u vidu poštovanje Ustava Crne Gore. Međutim, kritike su bile drastično različite kada se govori o onome što radi Vrhovno tužilaštvo. Naime, čelnici DPS-a su kritikovali tužilaštvo zbog navodne selektivne primjene zakona kada su pohapsili neke od bivših funkcionera te političke stranke ali i određene persone koje su, sudeći po spisima Specijalnog tužilaštva, uticale na izborne procese u Crnoj Gori, te „uređivale državu i medije“. Sa druge strane čelnici koalicije ZBCG u kritikama na račun tužilaštva bili su jasni – ne radi se dovoljno kako bi se demontirao navodni mafijaški sistem koji je arbitrirao Crnom Gorom prethodnih 30 godina!

Ti nepomirljivi stavovi naizgled su doveli do toga da se DPS i koalicija ZBCG slažu u kritici tužilaštva ali je i pticama na grani jasno da to dolazi iz potpuno različitih političkih vizura. Dok čelnici koalicije ZBCG traže pravdu i efikasniji rad tužilaštva te pokretanje postupaka protiv Mila Đukanovića, Brana Gvozdenovića i njihovih kompanjona za koje se znalo da su bili gospodari života i smrti u Crnoj Gori, dotle DPS pušta „suzu crnogorsku“ zbog navodnih malverzacija koje su radile njihove starije kolege ne bi li opstali na vlasti.

Ono što faktički „ubija“ pomenutu tezu jeste i izlaganje bivšeg premijera i lidera URE Dritana Abazovića, koji je jasno na drugom političkom spektru od koalicije ZBCG (treba li podsjetiti da je on bio jedan od glavnih faktora koji je stavio rampu na njihov ulazak u Vladu 2020. godine) a koji je sam kazao da pojedini predmeti ne mogu zastarjeti te da, što se GP URA tiče, oni ne zastarijevaju. I sam Abazović je iznio kritike na račun rada Vrhovnog tužioca a što je jako interesantno imavši u vidu da, po tome, ostaje samo jedan spektar političke scene koji izvještaj tužilaštva brani, a koji je, za skoro dvije godine Markovićevog mandata, takoreći siromašan.

To nije zaustavilo pojedine medije da pokušavaju da „prospinuju“ i da stave „rame uz rame“ DF i DPS, baš kao što se to radilo 2020. i godina koje su uslijedile nakon toga. Međutim, postoji jedna činjenica koja se ne smije prenebregnuti – danas je 2025. godina i svačiji rad i djelovanje od 2020. pa naovamo je itekako vidljiv.

Stoga sav narativ da „oni“ žele promjene ali da akteri ostaju isti, te da se povremeno zamijene mjesta za stolom faktički pada u vodu. Dok jedni traže otvorenu borbu protiv okoštalog režima koji i dalje drži svoje pipke u pojedinim institucijama sistema, drugi pokušavaju da se bore protiv Specijalnog tužilaštva i predmeta koji se otvaraju, a koji ne mogu ni biti zatvoreni zbog nedostatka vetina u pravosuđu.

Stoga se, po ovome, može postaviti pitanje – ko ovdje koga brani, i ko za koga radi? Ko koga štiti, i za čiji račun? Superfinale je svakako najavljeno a slobodni građani svakako spremaju zalihe kokica po instrukciji lidera URE Dritana Abazovića. Sad je jedino pitanje da li organi gonjenja mogu isporučiti rezultate, ali i dobiti političku podršku za tako nešto, ili će se, kao i nakon prethodne najave, zalihe ubajatiti…

Tagovi