Piše: Kasper I
U svakoj seriji postoji onaj lik koji ti se uvuče pod kožu, iako nije glavna zvijezda. U kultnoj britanskoj seriji ’Allo ’Allo!, to je bio Leklerk – čovjek sa hiljadu lica. Uvijek prerušen, uvijek na granici između smiješnog i genijalnog. Jednom pekar, drugi put slikar, treći put prosjak – i uvijek, kad bi skinuo masku, izgovorio bi rečenicu koja je postala legendarna:
„To sam ja, Leklerk.“
Danas, kad pogledam političku scenu u Crnoj Gori, ne mogu da se otmem utisku da smo okruženi baš takvim likovima. Većina od njih (čast pojedincima) igra neku ulogu, mijenja maske, glasove, saveznike i ideale – ali kad se sve sabere, iza svakog stoji isti onaj glas:
„To sam ja, Leklerk.“
Neko se danas kune u Evropu, sjutra u državu, prekosjutra u narod. Jedan dan su patriote, drugi dan reformatori, treći dan borci protiv korupcije – a zapravo su sve to isti ljudi, samo sa novim kostimom i novim scenarijem. Publika se mijenja, ali glumci ostaju isti.
Razlika je samo u motivima. Serijski Leklerk se prerušavao da bi prevario okupatora i pomogao otporu. Ovi naši (pojedini) se prerušavaju da bi prevarili narod i ugušili svaki otpor. On je bio šarmantni varalica sa ciljem, a oni su varalice bez cilja.
Kod njega je farsa bila oružje preživljavanja, kod njih je bila (da li je i dalje?) način vladanja. Danas se sve radi kroz masku — patriotizam, nacija, reforme, Evropa — sve je to samo „fantazije filizofiranja“.
I što je maska šarenija, to je praznija iznutra.
Mi gledamo novi nastavak iste komedije. Samo što više nije ni duhovita.
I zato, kad čuješ kako neko ozbiljno govori o „državnom interesu“, „evropskom putu“ ili „stabilnosti“, sjeti se Leklerka. Osmjehni se i reci u sebi:
„Znam te. To si ti, Leklerk.“
U seriji je publika znala da se ispod svake maske krije isti čovjek. U Crnoj Gori, publika još uvijek „glumi“ da ne zna. Ali doći će dan kad će sve maske pasti — i kad će, jedan po jedan, svi morati da priznaju ono što smo mi odavno shvatili:
„To sam ja, Leklerk.“
(Mišljenja i stavovi iz rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
