Robija ili smrt, lažna dilema Živkovića

Piše: Vojin Grubač

Interesantna je ova nakostrešena izjava mladog lidera partije sumnjivog kredibiliteta u kojoj nipodištava zakone države u korist izmišljenih „običaja i tradicije“.

Idemo do kraja, zakonomjerno

Izjavu Danijela Živkovića, koja u sažetom obliku izgleda ovako: „Za nas su običaj i tradicija važniji od zakona, i spremni smo da idemo do kraja, bila to smrt ili zatvor“, građani Crne Gore su percepirali kao poruku Mila Đukanovića, bivšeg predsjednika DPS-a koji je u stanju velike uznemirenosti. Živković je bio samo medijator toga stanja.

Sasvim je prirodno da se enormno bogati ljudi, koji su veliki novac zaradili dok su bili na vlasti kroz korišćenje monopola, ne osjećaju sasvim sigurno na terenu prava i zakona gdje ih vrebaju ozbiljne opasnosti procesuiranja zbog grijehova prošlosti. I ne samo to.

Kako Đukanović neće biti uznemiren, kada je objavljivanje tajnih razgovora vođenih preko mesindžera pokazalo da je programska i retorička „tradicija“ DPS-a bila da, recimo: štiti manjinske narode, a „običaj“ političkog podzemlja DPS-a, kojeg je Đukanović kontrolisao, bio da preko tajnih službi projektuje jezive antibošnjačke grafite na sjeveru Crne Gore s ciljem stvaranja opasnih tenzija i međuvjerskih konflikata.

Poslije ove spoznaje, javnost je ocijenila da je političko podzemlje željelo pokrenuti teški međuvjerski, što sigurno ne spada u misiju promocije multikulturalnosti, vjerske tolerancije i sličnih teza koje je DPS deklarisala kao svoj politički cilj. Cilj je, po svemu sudeći, bio sasvim suprotan.

Licemjerna tradicija i nakaradni običaji

Elem, kod DPS-a je uvijek postojao raskorak između oficijalne političke „tradicije“, predjavljene kroz retoriku i partijski program, i „običaja“ koji su bili kriminalni i nakaradni, čemu smo svjedoci ovih dana kada se javnost zgražava nad prepiskama ključnih ličnosti bivšeg režima.

Šta reći o licemjernoj tradiciji i kriminalnim običajima DPS-a, kao što su bili: skupljanja 50 dobrovoljaca za prebijanje neistomišljenika, ganjanje preko državnih struktura osoba ženskog pola, pisanje šovinističkih grafita, politička ubistva, sprega državnih struktura sa kriminalom? Kako ovakva „tradicija“ ne može biti iznad zakona države a njeni akteri nedodirljivi, tada Živkovićeva dilema „smrt ili zatvor“ suvišna. Naime, za stvari koje protivurječe elementarnim pravilima civilizovanog društva i podliježu žestokim sankcijama: zakonomjerno sljeduje tamnica.

Umjesto pravljenja teatra apsurda, gdje se nabrajaju: smrt, zatvor, običaji i tradicija, javnost ocjenjuje da bi bilo svrsishodnije da Živković i DPS počnu sarađivati sa državom Crnom Gorom u vraćanju milijardi koje je prethodna oligahija te partije odnijela iz zemlje. To je prilika i mjesto gdje može pokazati neki novi partiotizam i tradicija.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nijesu nužno stavovi redakcije Borbe/Izvor: RTV Podgorica)