Nakon izjave pojedinih političara da su „neki poslanici postali lični neprijatelji“, valjalo bi, pita se redakciji, postaviti nekoliko pitanja — čisto da se utvrdi šta je to danas „lično“, a šta je bilo izgleda „nelično“ ove godine.

Da li su porodice Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, Pavla Bulatovića i drugih stradalih možda lično shvatile ono što im se dogodilo? Ili su to, kako bi neki danas rekli, „samo političke okolnosti“?

Da li su momci koji su vodili mim stranice, a zbog toga završavali na saslušanjima i pod pritiskom, možda slučajno lično shvatili te „demokratske sačekuše“? Da li je majka Milana Kneževića lično shvatila kada su je, u osamdesetoj godini, priveli jer je, navodno, „rušila državu“?

A možda su i vjernici lično shvatili kada je mitropolit od osamdeset godina sati proveo u policiji? Ili je i to bilo „službeno, ništa lično“?

Možda je neko i „za muštuluk pozlaćivanje“ shvatio previše lično, kao i sve one pokušaje da Srbe iz Crne Gore posvađaju sa braćom Crnogorcima — sve to pažljivo režirano, medijski podgrijano i politički sprovođeno. I sve to uz podršku, „dobro organizovane mašinerije“ koja je u fazi raskrinkavanja ovih dana.

Lično, kažete? Pa ako sve ovo nije bilo lično — onda se zaista postavlja pitanje: šta jeste?

Podsjetimo, predsjednik Kluba poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić danas ja tokom skupštinskog zasijedanja izjavio:

„Vi od danas niste samo politički protivnici, jer su se neki legitimisali kao lični neprijatelji, pa ćemo u skladu sa tim ubuduće da se odnosimo“, poručio je Nikolić.

Tagovi