Ako bi Emanuela Makrona zamijenio neko iz stranke Marin Le Pen, to bi za EU – i Ukrajinu – bio veći problem nego Viktor Orban, Robert Fico ili Andrej Babiš, piše „Politiko“.
U Briselu pate od nesanice zbog mogućnosti da nacionalisti dođu na vlast u Francuskoj, javlja „Politiko“ pozivajući se na neimenovane zvaničnike Evropske komisije.
Francuska je promijenila pet premijera u protekle tri godine. Posljednji, Sebastijen Lekorni, bio je premijer samo 27 dana, a njegov kabinet je trajao svega 14 sati. Sve više se čini da se „druga po redu najveća privreda evrozone izmakla kontroli„, navodi briselski list.
Predsjednik Emanuel Makron nema većinu u parlamentu, pa se suočava s pritiskom da raspiše nove izbore. Ukoliko se to desi, pobjeda Marin Le Pen i njenog Nacionalnog okupljanja izgleda „sasvim moguća“, dodaje „Politiko“.
Time bi u Parizu na vlast došli evroskeptici i krajnja desnica, a njihov uticaj u temeljnim institucijama EU pojačao bi populističke glasove iz Mađarske, Češke i Slovačke.
Evropskom savjetu već „glavobolje“ zadaju mađarski premijer Viktor Orban i slovački premijer Robert Fico, a uskoro bi im se mogao pridružiti i pobjednik najnovijih čeških izbora Andrej Babiš.
Babiš je već najavio ukidanje plana o snabdijevanju Ukrajine municijom, osporavanje planova NATO-a da poveća vojnu potrošnju, kao i protivljenje Zelenoj agendi Evropske komisije, što takođe kritikuje i Le Pen.
Čini se da svaka članica EU prolazi kroz „populističku fazu“, kaže Gregoar Rus, direktor programa za Evropu i Rusiju u londonskom trustu mozgova „Četem Haus“.
„Jedino čemu možemo da se nadamo jeste da se ta poglavlja ne dese svima istovremeno“, dodaje on.
Ako i Francuska počne da blokira predloge Komisije, „ljudi ne mogu da zamisle na šta bi to ličilo“, kaže jedan zvaničnik EK koji je tražio da ostane anoniman.
Najveći problem bi predstavljao gubitak Makronovog „retoričkog vođstva“ po pitanju Ukrajine, kaže neimenovani visoki funkcioner u vladi jedne EU zemlje. Iako Francuska nije najveći donator Kijevu, Makron je najglasniji u zagovaranju podrške Zelenskom i investiranju u zajedničku evropsku odbranu, a bez njega bi „sve to postalo potpuno upitno“.
Koga god Makron imenuje za novog mandatara u petak, suočiće se s istim problemima kao i njegovi prethodnici. Francuska se godinama nalazi na ivici dužničke krize, a njen javni dug kao udeo u BDP-u je treći najveći u Evropskoj uniji, iza Grčke i Italije. Iako to Parizu znatno ograničava manevarski prostor, ni ljevica ni desnica ne žele da glasaju za predlog Makronovog budžeta za 2026. godinu.
(Rt.rs)
