Ono što danas gledamo, dok Ervin Ibrahimović i Ranko Krivokapić, u ime svih građana Crne Gore, pružaju podršku organizovanoj sprdnji iživljavanja nad žrtvama zločina u Lori, predstavlja civilizacijski sunovrat. To nije samo politička bruka – to je moralno dno koje ponižava svaku nevinu žrtvu, ponižava porodice mučenih i ubijenih, i blati obraz Crne Gore pred cijelim regionom.

U logoru Lori su ljudima odsijecane uši, ljudi su mučeni, prebijani, zvjerski ubijani. To nisu priče, to nisu glasine, to su svjedočene i dokumentovane činjenice. Podržavati bilo kakvu relativizaciju tog zla znači stajati na stranu krvnika, a ne žrtava.

Mickey Spajić, kao predsjednik Vlade, svojim prećutnim odobravanjem dozvoljava da se u ime građana Crne Gore učestvuje u ovom ponižavajućem igrokazu. Time se šalje jasna poruka – da je vlast spremna da zaboravi žrtve zarad sitnih političkih interesa i održavanja klimavih koalicija. To nije politika pomirenja, to je politika poniženja.

A Jakov Milatović? Njegovo ćutanje, njegovo odsustvo jasnog i dostojanstvenog stava, postaje jednako sramno kao i sama podrška ovakvom bezobrazluku. Šutnja u ovakvim trenucima ne oslobađa odgovornosti – naprotiv, učvršćuje je.

Dno dna nije metafora. To je tačno mjesto gdje su nas doveli oni koji bi da vode državu, a ne umiju ni da stanu u odbranu najosnovnijih ljudskih vrijednosti.

Ovo je sramota koja će ostati upisana. I nijedan politički trik, nijedna izgovorena fraza, neće je sprati.

Tagovi