Crna Gora na društvenim mrežama: Heroji interneta, statisti života

Piše: Kasper

Nekada se u Crnoj Gori išlo u kafanu da bi se saznale vijesti. Tu je bio glavni izvor informacija: od toga, ko se s kim posvađao, do toga da li će Vlada pasti do petka. Danas kafane nijesu zatvorene, ali su „preseljene“ na ekrane. Svaka Facebook grupa je virtuelni kafanski sto, a svaki komentar – glasniji od udarca flašom o šank.

Na mrežama se formira vlada, smjenjuje premijer, bira patriota, proglašava izdajnik. Ako imaš dovoljno lajkova – ti si državnik; ako imaš dovoljno „hejta“ – ti si gotov. Parlament na internetu uvijek ima kvorum, glasa se za zakone, „riječ se oduzima“ blokiranjem, vodi se rasprava i to non-stop, i danju i noću.

Sudije kasne sa presudama, advokati ćute i uzimaju novac, ali zato „narodni sud“ na Instagramu sudi bez odlaganja – uz sve dokaze, fotografije i „screenshotove“.

Političari su odavno shvatili logiku algoritma. Nema potrebe da napišeš program – dovoljno je da napraviš selfi ispred zastave ili još bolje „službeni fotograf“ napravi sliku bolju nego vještačka inteligencija. Estradne zvijezde više ne moraju da pjevaju – dovoljno je da se pojave u live uključenju iz auta ili da se slikaju na aerodromu. Influenceri su novi ministri, a njihovi sponzorisani proizvodi imaju više reklame nego državne kampanje.

I naravno, običan narod je dobio svoju ulogu. Svako je ministar svog profila: neko ministar citata, neko ministar fotografija s planine, neko ministar teorija zavjere.

Na mrežama smo svi ljepši, pametniji, bogatiji. Na mrežama se voze skupi automobili, piju skupa vina i putuje svijetom – dok se u realnom životu vozi na rezervi, sjedi na klupi ispred zgrade i raspravlja o cijenama. Internet je tako postao nacionalna terapija: lajkujemo da se umirimo, šerujemo da se ohrabrimo, i komentarišemo da se osjećamo moćno.

Ali kada se ekran ugasi, nema filtera koji može sakriti realnost: računi bez lajkova, prazni frižideri i obećanja koja traju kraće od storija. Heroji sa interneta nestaju, a ostaje narod koji gleda u ekran kao u ikonu, nadajući se čudu koje nikad neće stići.

Zato Crna Gora na mrežama djeluje kao bajka – svi bogati, svi srećni, svi patriote. A realna Crna Gora stoji u redu za ličnu kartu, na šalteru banke ili u bolničkom hodniku. I dok virtuelni svijet slavimo kao pobjedu, stvarni život nam postaje poraz. Ne lajkuj, ne fejsbuči, nego živi!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)