Dok mediji bliski DPS-u iz dana u dan forsiraju priču o spomeniku Pavlu Đurišiću, u zaborav padaju teme koje bi morale biti u vrhu interesa javnosti i institucija – potraga za odbjeglim licima iz crnogorskog kriminalnog miljea.
Gdje je nestao Neno Kaluđerović? Šta je sa Radojem Zvicerom? Gdje se krije Ljubo Milović? Zašto više niko ne govori o vođama i članovima tzv. „kavačkog klana“, za kojima su još raspisane potjernice?
Umjesto odgovora na ova pitanja, građani Crne Gore svakodnevno su zatrpani naslovima i debatama o jednom spomeniku – ko ga je postavio, ko uklonio, da li vrijeđa istoriju ili politiku. Priča o Đurišiću postala je glavna tema, a upravo to je i poenta – da se skloni pogled sa suštine.
Javnost se bavi simbolima, dok konkretna pitanja – gdje su bjegunci, da li se sprovode potjernice, kako funkcionišu veze kriminalnih struktura i politike – ostaju bez odgovora. Umjesto istrage i hapšenja, dobili smo medijsku maglu i jeftinu predstavu.
Nije prvi put da se tako radi u Crnoj Gori. Kada god bi se otvorila ozbiljna tema o kriminalnim klanovima, švercu ili povezanosti pojedinaca iz bezbjednosnog sektora sa mafijom, pojavljivale bi se „vruće teme“ koje bi u trenu okupirale javnost. Spomenik Pavlu Đurišiću danas igra tu ulogu.
Dok traje ova predstava, Kaluđerović, Zvicer, Milović i brojni Kavačani ostaju nedostupni pravdi. I to je prava vijest. Sve ostalo je samo dimna zavjesa.

Nisu mrtvi, evo ih pišu ovaj članak.