NJEGOŠEM NA NJEGOŠA

Piše: Emilo Labudović

Po ko zna koji put, navodno u ime nauke i dubokog poštovanja lika i djela Vladike i pjesnika, NJegoša su opet pokušali da svuku sa trona koji je sam sebi podigao i svale ga u blato politikanstva i kvazitumačenja. U okviru isforsirane manifestacije nazvane „NJegoševi dani“, kao da svi dani istinske kulture ovog podneblja nijesu u njegovoj sjenci, čovjek koji bi, makar svojom profesionalnom titulom i zvanjem koje pokriva, trebalo da vidi makar prst ispred nosa, nazva jednog od stubova srpskog kulture „ocem crnogorskog jezika“!?

Da nije izrečeno na mjestu na kojem je, da to nije izgovorilo lice sa posebnom odgovornošću prema istini i nauci, ta izjava bi bila samo dobar vic i ništa mimo toga. Ovako, to je još jedan od pokušaja da se NJegoš (zlo)upotrijebi u dnevnopolitičke svrhe a njegova nebeska veličina poravna sa veličinom jednog Adnana Čirgića, nadobudnog tvorca „crnogorskog jezika“ i oduzme mu se status rodonačelnika ovdašnjeg jezikoslovlja??? Ne bi me začudilo da ova intelektualna gromada iz Stare Varoši, sa diplomom prvog doktora crnogorskog jezika stečenom u Vinkovcima, potegne tužbom na onog ništa pametnijeg dekana Lakića zbog krađe intelektualne svojine. Jer u crnogorčenju srpskog jezika (na kojem se i školovao i dogurao do doktorata) Čirgiću čak i jedan NJegoš nije ni do koljena.

U filozofiji i matematici važi aksiom da se očigledno ne dokazuje, i svaki pokušaj odbrane NJegoša od ovakve intelektualne blasfemije i mizerije bilo bi samo zaludno trošenje vremena. Zato mi se čini da bi najprikladnije bilo podsjetiti se na riječi neumrlog Duška Radovića i njegov stav prema pokušajima zloupotrbe NJegoša i tumačenju njegovog djela prema partijskim nalozima: „NJegoša podmićuju, nude mu novu smrt i veći grob, mame ga u svoju raku, kazamat, da ga stave pod svoj kamen i straže, da jedino oni budu nadležni za njegov slučaj. Da nam jedino oni mogu prepričavati njegove prave misli, da nije mislio ono što je mislio i da nije napisao ono što je napisao, i da je oduvek mislio ono što oni misle“!

Pokušaj svrstavanja NJegoša u Čirgićevo društvo samo je još jedno uzaludno nastojanje da se NJegošem udari u temelje koje je on svojim djelom ozidao. I ne zna se je li više smiješno ili žalosno. U svakom slučaju, neozbiljno i nedostojno pravog odgovora. Ali, mnogo je ozbiljnija i mnogo žalosnija činjenica da smo se svi mi, kao narod, ogriješili o njega mrtvog i oglušili se o njegov amanet i kletvu. A narod pod kletvom jedne takve veličine koja nas je sa Nebom svezala, teško da ima prava nadati se sreći.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)