Piše: Momo Joksimović, predsjednik Partije penzionera i Udruženja građana Vraneša

Veličanstvenim defileom, Srbija je ponosno i dostojantveno, pokazala na zemlji i nebu , a time i svijetu lice svoje snage, odlučnosti i slobodoljubivog duha. Na svečanoj vojnoj paradi, održanoj u čast nezavisnosti, mira i istrorijskog sjećanja i nasleđa, najbolji sinovi i kćeri Srbije stupali su u korak s barjakom koji visoko vije-simbolom naroda koji nikad nije poklekao.
U jedinstvenom ponosnom stroju, sa oružjem koje nije prijetnja, ali jeste sila, garancija bezbjednosti, Srbija je potvrdila svoju vojnu sptremnost i odlučnost da brani svoj narod, svoj suverenitet i svoje vrijednosti.

Parada nije bila samo prikaz tehnike i discipline- bila je to poruka. Poruka da mir nije slabost, već vrhunski izraz snage. Da sloboda nije data, već osvojena i zaslužena. I da Srbija , čuvajući sjećanje na svoje heroje sa Cera, Kolubare, Mojkovca, korača ka budućnosti sa jasnim ciljem. Stabilna, samostaslna i ponosna.

Svakom koraku odzvanjala je istorija, a u svakom pogledu vojnika sijala je vjera u Srbiju, hrabrošću Obilića, snagom Daušanovom i mudošću Njegoševom. Danas smo svjedočili ne samo pravdi, već i živoj slici nacionsalnog jedinstva i riješenosti da se nikada ne zaborave ni žrtve ni ideali na kojima Srbija stoji.
Srbija je pokazsala snagu –ne da prijeti već da čuva : čast, slobodu i ponos Srbije i srpskih zemalja.

Dok Srbija na svojim paradama korača uz zvuke ponosa i slobode, neki na zapadu se muče da sastave jednu punu diviziju. Njemačka, Francuska, Engleska – – nekadašnje iperije- danas se suočavasju sa krizom identiteta, raslabljenjnim osjećajem za čast i zemlju, i dubokim demografskim problemima. One nijesu više države slavnih predaka, već države u kojima drugi pišu istoriju. Na ulicama njihovih metropola ne čuju se himne, već eho tuđih zahtjeva. U njihovim parlamentima se već postavlja otvoreno pitanje : čija je ovo zemlja?

Svjedoci smo trenutka u kojem čak i pojedini poslanici dođoši- koji su dobili državljanstvo-poput one u Holandiji- moraju da brane elementarno : da je državljanstvo privilegija, a ne pravo bez obaveza. Da ako vam se ne sviđa sopstvena država, možete je napustiti. Dali ste mi hleb i državljanstvo, ja hoću da ovu vašu odnosno moju sada zemlju- promijenim, pokorim, oblikujem po svojoj mjeri, da nametnem svoje vrijednosti.

Srbija iz toga mora izvući pouku. Ovo je Srpska zemlja. Srpske vrijednosti, srpska kultura, srpski jezik, srpska sloboda i srpski obraz. Srbi su narod koji je preživio carstva, ratove, bombardovanja i okupacije- i ostao svoj na svome. Ako ikada Srbin zaboravi ko je postaće kao oni-a onda će biti kasno.
Srpska vojska, omladina i porodica- to je bedem- i mora ostasti tako.

Živjela Srbija ! Neka se barijak slobode i časti vije visoko- u slavu naroda, u čast predaka i za budućnost potomska.
S vjerom u Boga, za čast, slobodu i budućnost Srbije.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi