Da li je mafija jača od države?

Crna Gora već decenijama živi sa pitanjem koje postaje sve glasnije: ko je zapravo jači – država sa svojim institucijama ili mafija sa svojim podzemnim mrežama i političkim zaštitnicima? Od vremena šverca cigareta devedesetih, kada je mala jadranska luka postala tranzitna tačka za milijarde maraka, pa preko krvavih obračuna kotorskih klanova, do današnjih kokainskih ruta, jasno je da kriminalne strukture nijesu nikada bile slabije. Naprotiv – čini se da su postale otpornije od svake vlasti i svake promjene režima.

Šverc cigareta, koji se godinama odvijao gotovo javno, pretvorio je Crnu Goru u sinonim za švercersku ekonomiju. O tome su pisali svjetski mediji, upozoravale međunarodne institucije, ali je biznis cvjetao, a država se pravila da ne vidi. Navodna “borba” protiv šverca često se svodila na konfiskaciju pošiljki manjeg značaja, dok su glavni tokovi ostajali nedodirljivi. Mnogi danas vjeruju da bez političke zaštite takav posao ne bi mogao da funkcioniše ni mjesec dana, a kamoli tri decenije.

I dok se političari smjenjuju, klanovi ostaju. Mijenjaju metode, mijenjaju logistiku, ali ne gube uticaj. U zemlji u kojoj su građani navikli da čitaju o hapšenjima sitnih švercera i lokalnih dilera, javnost sve češće postavlja pitanje: zašto se nikada ne diraju oni sa vrha? Ko štiti one čija imena odzvanjaju u izvještajima stranih službi i međunarodnih organizacija?

Institucije koje bi morale da budu stubovi države – policija, tužilaštvo i sudovi – prečesto izgledaju kao kulise. Umjesto da se ruše zidovi koji decenijama štite kriminalne strukture, u praksi dobijamo predstave za javnost i za Brisel. Iznenadna hapšenja, spektakularne akcije i naslovi koji traju jedan dan, dok ključni akteri i dalje šetaju slobodni. Tako se stvara osjećaj da mafija ima jaču mrežu, disciplinovaniju strukturu i, što je najopasnije, direktan uticaj na političke odluke.

Sukobi klanova više nijesu samo kriminalni obračuni. Oni su postali ogledalo nemoći države. Ulice Podgorice, Bara i Kotora svjedočile su krvavim porukama koje pokazuju da podzemlje ne rješava račune u tišini, već pred očima svih nas. A kada kriminalci šalju poruke na asfaltu, a institucije ćute ili odugovlače, građanima ostaje samo strah i gorak osjećaj da žive u zemlji gdje pravila pišu oni sa najviše oružja i najjačim vezama.

Crna Gora nema luksuz da se pravi da ne vidi šta se dešava. Ako država zaista ne pokaže zube, ako se ne krene u raskidanje veza politike i mafije, ako se ne sruši zaštitni kišobran koji traje tri decenije i hrani se upravo švercom cigareta i droge, onda je odgovor na pitanje iz naslova već poznat. A taj odgovor je surov: mafija je jača od države.

I to nije samo problem kriminala, to je pitanje opstanka države. Jer, država u kojoj je mafija moćnija – prestaje da bude država.