KOJE SU TAJNE MONGOMERIJEVE KUHINJE

Piše: Perica Đaković

Jedan od najaktivnijih američkih predstavnika na prostorima bivše Jugoslavije, a posebno zadužen za SCG, odnosno Srbiju, ambasador i Cijin specijalista Vilijem Montgomeri nastavlja da otkriva tajne iz njegove kuhinje.

Prvo nam je preko zagrebačkog lista otkrio tajnu vezanu za blagoslov koji je Amerika dala počasnom predsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću za šverc cigareta, i ako su Englezi i Italijani bili protiv, ali i spremnost Amerike da u slučaju pokušaja atentata na njega od strane Miloševića i njegovog režima, oni drže spreman jedan brod u Cavtatu za njegovo izvlačenje!?

Naravno da su ovi podaci tačni jer gospodin Montgomeri što napiše je istina, ali ima i detalja koje lukavo prećuti, kao i svaki iskusni diplomata, a on je to zaista bio, rekao mi je naš diplomata Darko Tanasković.

To što je Montgomeri vjerovatno prećutao je i brod za izvlačenje u Albabiji, jer u eventualnom slučaju evakuacije lakše je bilo izvući Mila tim putem a ne prema Cavtatu gdje je JNA kontrolisala put kod Kumbora, koji je tadašnji predsjednik Crne Gore često koristio za sve njegove odlaske na razgovore i konsultacije sa nadređenima i saradnicima u Evropi i svijetu sa dubrovačkog aerodroma.

To su mi ispričali neki članovi tadašnje jedinice Gepardi koji su tu bili u blizini i koji su inače kao i JNA poštovali odluku Miloševića da se slučajno ne uradi ništa protiv Đukanovića. Elem, skorašnja najava izlaska knjige „Nediplomatski život“ bračnog para Vilijema i Lin Montgomerija, koja će 6. oktobra, dakle uoči Sajma knjiga u Beogradu, izaći iz štampe u izdanju beogradske izdavačke kuće „Clio“ Zorana Hamovića.

Dakle, po najavi ova knjiga će sigurno biti jako tražena jer otkriva sva dešavanja prije 25 godina i rušenja Slobodana Miloševića. Kako u najavi stoji, a ekskluzivno je objavio beogradski Radar, ovaj diplomata koji je bio i značajno lice CIA-e na Balkanu, detaljno kroz svjedočenje otkriva sve akcije koje je ovaj diplomata, a rekoh i značajan igrač Cije, radio u ime američke vlade da se u Srbiji sruši vlast Slobodana Miloševića.

U svom svjedočenju gospodin Montgomeri otkriva svoje aktivnosti koje je vodio još dok je bio ambasador SAD u Zagrebu, a nastavio kasnije u Budimpešti, gdje je često primao saradnike iz redova opozicije, ili kako on kaže posjetioce iz Srbije.

Sam Montgomeri je objasnio da je Stejt department prihvatio sve njegove „neobične“ zahtjeve po preseljenju u Budimpeštu i to iz tri razloga. Amerika je Srbiju pod Miloševićem smatrala za opasnu zemlju iako su Miloševića, poslije Dejtona, smatrali zvanično kao čovjeka mira.

„Mi smo u Srbiji željeli da doprinesemo promjenama koje bi bile u skladu sa našim interesima. Mi nismo očekivali da bi Milošević mogao brzo izgubiti vlast, pa smo u Budimpešti pravili centar za višegodišnje aktivnosti. Sve se promijenilo 27. jula 2000. godine kada je neočekivano Milošević raspisao vandredne izbore.

Tada sam se upoznao sa liderima opozicije i počeli smo danonoćno da radimo na podršci opozicije i njihovog lidera Vojislava Koštunice“, napisao je u knjizi Vilijem Montgomeri, napominjući da su bila obezbjeđena značajna finansijska sredstva za novoosnovani „Otpor“ i cijelu opoziciju. Interesantno da Montgomeri opisuje i odnos sa Vukom Draškovićem i njegovom suprugom Danicom i ubjeđivanjem da lider bude Koštunica.

“Strahovali smo da bi sa Vukom moglo doći do rasparčavanja glasova opozicije, a što bi Miloševića dovelo do ubjedljive pobjede“, kazao je Montgomeri potvrđujući da se sa ovim lako složio Zoran Đinđić, dok je kod bračnog para Drašković to teško išlo. Podsećanja radi protiv predloga za Koštunicu bio je i Djukanović.

Ono što je interesantno vezano za ovu knjigu je i svjedočenje o susretu Legije i Đinđića uoči 5. oktobra. „Legija je uz visoku cijenu obećao da Crvene beretke neće intervenisati“, piše Montgomeri uz pitanje kakve je sve kompromise morao da prihvati Đinđić jer se radilo i o ulasku kriminalnih grupa.

Ono što privlači pažnju je i svjedočenje Montgomerija o dolasku u Beograd i nalozima koje je tada dobio iz Amerike, a ticalo se i izručenja Miloševića Hagu, protiv čega je izričito bio Koštunica koji po svjedočenju u knjizi je imao podršku ljudi iz vojne bezbjednosti. „Kada sam se sastao sa Đinđićem u njegovom kabinetu, on je pozvao Koštunicu telefonom i rekao mu da sam ja stigao i zatražio njegov jasan odgovor oko predloga o izručenju Miloševića.

Znaš kakav je predlog, ako želiš da ga odbiješ učini to odmah. Uslijedila je tišina, da bi nakon 30 sekundi Zoran spustio slušalicu i rekao mi ‘U redu je, prihvaćeno je’ „, napisao je Montgomeri uz konstataciju da je Koštinica i dalje bio stava da je to protivzakonito.

Interesantno će biti pročitati i njegovo svjedočanstvo o ljudima koji su okruživali Đinđića, kao što su Čeda Jovanović, Beba Popović, ali i o samom ubistvu tadašnjeg premijera Srbije koji je bio prinuđen, po svjedočenju Montgomerija, da pred ubistvo prekine dogovore sa kriminalnim grupama i Crvenim beretkama.

Dakle, knjiga će sigurno biti interesantna, jer je to svjedočenje o vremenu koji će srpski narod dugo pamtiti, ali i prilika da taj period uporedimo sa sadašnjim dešavanjima u Srbiji, koji – moram biti iskren i reći- imaju dosta sličnosti i podudarnosti. Ono što postavljam sebi pa i vama je pitanje – da li će nam i za ovo što se danas događa u Srbiji biti potreban protok vremena od 25 godina da saznamo šta se sve iza brda valjalo.

Čini mi se da su onda likovi bili jasni i vidljivi, danas pak ima mnogo više maski i nevidljivih aktera, ali cilj je kao i onda isti – srušiti legitimno izabranu vlast. Zato sa nestrpljenjem očekujem knjigu, ali se u isto vrijeme pitam šta se ipak krije iza svega ovoga, jer najavu za ovo izdanje je odradio Radar, kuća koja jasno zastupa jednu stranu, a knjigu izdaje „Clio“. Ipak, bez obzira na brojne dileme, biće to, bez dileme, traženo štivo.

A glavni akter ovih burnih zbivanja Montgomeri godinama je uživao u kamenoj kući na samoj obali u Cavtatu koja je nekad pripadala slavnom slikaru Vlahu Bukovcu i koju je kupio od njegove sestre, a koju je za 1,2 miliona eura navodno prodao teniseru Tomasu Musteru.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)