Podgorica noću: Grad pucnjave, straha i nasleđa politike DPS-a koji građani nerijetko plaćaju svojim životima

Podgorica, glavni grad Crne Gore, i dalje liči na grad u kojem noć donosi strah, a ne mir. U posljednjih nekoliko mjeseci niz pucnjava, ubistava i ranjavanja potresao je glavni grad, pokazujući koliko je kriminalno podzemlje duboko ukorijenjeno u naše društvo. Građani s pravom pitaju – da li država ima kontrolu nad svojim glavnim gradom, ili su ulice predane klanovima koji su nastali i izrasli u vrijeme dugogodišnje vladavine DPS-a?

Samo u junu 2025. godine Podgorica je zabilježila jednu od najmasovnijih pucnjava u skorije vrijeme. U bašti lokala u centru grada, nakon svađe, 23-godišnjak je izvadio pištolj i zapucao. Šest osoba je ranjeno – pet njih pogođeno u noge, dok je jedna osoba ranjena u leđa. Pucnjava u prepunom restoranu u srcu grada bila je brutalni podsjetnik da se oružje u Podgorici poteže olako, bez obzira na to ko se nađe u blizini.

Samo mjesec dana kasnije, Podgorica je ponovo potresena. U Staroj Varoši iz vatrenog oružja ranjen je Igor Nedović, koji je kasnije podlegao povredama. Nekoliko dana nakon toga, u centru grada, u bašti kafića „Taormina“ u ulici Svetozara Markovića, odjeknuli su novi hici. Jedna osoba je ubijena, a druga ranjena. U kratkom vremenskom periodu glavni grad postao je poprište krvavih obračuna, dok građani nijemo posmatraju kako njihova svakodnevica sve više liči na crnu hroniku.

Podgorička naselja takođe su osjetila težinu kriminalnih obračuna. U Gornjoj Gorici usred noći ubijeni su članovi kriminalnih grupa, u napadu iz vozila. Nedugo zatim, zabilježen je i slučaj kada je meta povezana sa jednim od crnogorskih klanova napadnuta sa motora – tom prilikom ranjena je i saputnica. Sve to jasno pokazuje da su ratovi kriminalnih klanova, rođenih i ojačanih u vrijeme DPS-a, preseljeni na ulice glavnog grada i da prijete da potpuno unište osjećaj sigurnosti među građanima.

Strah nije ograničen samo na kriminalce i njihove protivnike. U naselju Zabjelo, u dvorištu sopstvene kuće, ubijena je žena, što je unijelo dodatnu jezu i potvrdilo da metak ispaljen u noći ne bira metu. Još je skandaloznije da su, prema medijskim izvještajima, kamere video-nadzora u samom Centru bezbjednosti Podgorica – u Stanici za javni red i mir – neispravne, što ostavlja prostor za ozbiljne zloupotrebe i prikrivanje tragova.

Sve ovo govori da Podgorica noću nije samo grad kafića i izlazaka, već grad tame, pucnjave i straha. Kriminalne strukture koje danas sijeku ulice oružjem nisu se pojavile same od sebe. One su sistematski nastajale i jačale u vrijeme vlasti DPS-a, kada je država, umjesto da uništi klanove, gledala kroz prste ili sarađivala sa njima. Nasljeđe te politike danas plaćaju građani Podgorice – svojim strahom, a ponekad i životima.

Građani traže sigurnost, traže red i zakon, a ne da žive u gradu gdje se hici čuju češće nego zvukovi muzike iz kafana. Podgorica zaslužuje da bude evropska prijestonica, a ne poligon za obračune klanova koji su svoje korijene pustili u vrijeme kada je država bila pod kontrolom DPS-a. Dok institucije ne pokažu odlučnost da se obračunaju s tim nasljeđem, pitanje je hoće li građani ikada moći mirno da prošetaju svojim gradom nakon ponoći.