Piše: Boško Vukićević
Ako jučerašnje ubistvo mladog političkog aktiviste Čarlija Kirka povežemo sa pokušajima ubistva Trampa i Fica, ali i sa nekim drugim sličnim događajima na Zapadu – sama po sebi se nameće neka vrsta obrasca u datim atentatima.
Ne bih, krajnje pojednostavljeno, zaključio da su meta samo desničarski i konzervativni političari, već bih prije rekao da je primarna meta atentatora jedan sveobuhvatan pogled na svijet koji u održanju instituta porodice vidi jedinu šansu za opstanak čovječanstva.
Šta god pokazali rezultati istrage o ubistvu Kirka, siguran sam da atentator pripada onom ideološkom nasilju koje se zalaže – ne za očuvanje različitosti, jednakosti i tolerancije – već za finalno uništenje porodice, kao zajednice ljubavi muškarca i žene koja za osnovni cilj ima prokreaciju, tj. stvaranje potomstva.
Cilj tog ideološkog nasilja jeste formiranje neke vrste „čovječanstva“ koje nije bazirano na porodici i ljubavi, već na nečem drugom. Cilj je izbaciti Boga iz ljudskih života i ljudske istorije. Nemoć i zlo koje proizilaze iz ovakvih atentata, kao i jačanje političkih faktora koji se zalažu za očuvanje porodice u SAD i Evropi, pokazatelji su da ciljevi takvog ideološkog nasilja neće biti ostvareni. Izborićemo se za djecu.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
