Piše: Prekor

Svjedoci smo, da ako u nekoj državi politički pritisci, ucjene, obojene revolucije ne daju rezultata, pribjegava se jednoj novoj praksi. A ta praksa se sve češće naziva sudskom diktaturom. Poznato je da su zemlje premrežene stranim agenturama, nevladinim organizacijama, te agentima od uticaja.

A kada nešto ne ide u prilog briselskoj, u poslednje vrijeme pogubljenoj birokratiji, poseže se za sudskim procesima protiv nepodobnih. Sudije, tužioci, naravno u većini evropskih država su stipendisti raznih nevladinih organizacija, te učesnici kurseva i seminara gdje su obučavani kako da djeluju protiv svoje države kada dobiju mig zapadnih gazdi.

Najsvježiji primjeri su iz našeg okruženja, gdje sudije u Srbiji puštaju na slobodu demonstrante koji vidno krše zakon. Budu privedeni, a nakon toga pušteni na slobodu bez ikakvih kosenkvenci, te su slobodni i ohrabreni da nastave sa svojim rušilačkim pohodima. Takođe, tu je primjer Republike Srpske, gdje neustavni sud Bosne i Hercegovine u kojem sjede stranci, sudi i presuđuje legitimno izabranom predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Sjetimo se primjera u tadašnjoj Makedoniji danas u Sjevernoj Makedoniji gdje su neki poslanici VMRO-DPMNE-a oslobođeni optužbi, da bi nakon propalog referenduma, u Sobranju podržali promjenu imena, ali i maltene kompletnog identiteta te države.

Odaljićemo se malo prema istoku. Rumunija – kandidat za predsjednika Kalin Đorđesku, koji je pobijedio čak u prvom krugu predsjedničkih izbora, ostao je bez te pobjede preko noći, jer je Ustavni su te zemlje poništio izbore, a njemu zabranio da se opet kandiduje. Takođe, tu je i Modavija, tačnije autonomna teritorijalna jedinica Gagauzija čija je šefica Evgenija Guđul uhapšena i osuđena na sedam godina zatvora, opet pod sumnjivim optužbama, za navodno, nezakonito finansiranje izbornih kampanja.

Da nije pošteđena ni Zapadna Evropa govori nam primijer francuske opozicione liderke Marin Le Pen, koja je osuđena zbog pronevjere sredstava Evropskog parmalenta. Osuđena je Le Penova, ali zato Ursuli fon der Lajen niko ne smije ni da postavi pitanje vezano za ozbiljnu korupcionašku aferu vezanu za kompaniju Fajzer i kupovinu vakcina za vrijeme korona histerije.

Još jedan zanimljiv, demokratski primjer je odnos prema, po svemu sudeći trenutno najjačoj stranci u Njemačkoj, Alternativi, koja je proglašena i označena kao ekstremistička organizacija. Ovim postupkom njemačke službe za unutrašnju bezbjednost, omogućeno je praćenje i tajno snimanje AFD-a. Nije se poseglo za njihovom zabranom, što se ozbiljno razmatralo, ali u susret nekim narednim izborima ne smijemo iskuljučiti ni tu mogućnost.

Ovo su samo neki prmijeri, gdje zapadna takozvana duboka država, koja je poslije pobjede Donalda Trampa na izborima u SAD-u, zbijena u Evropi, gdje se preko ucijenjenih i potpalćenih sudija i tužilaca neutrališu politički protivnici koji ne žele da slijede narativ zvaničnog Brisela, već pokušavaju da vode suverenu politiku.

Interesantno je, što su uvjek procesi protiv onih koji ne misle isto o ratu u Ukrajini, odnosu prema Rusiji, te onih čija je želji da se suzbije podređeni položaj Evrope naspram SAD-u.

Naravno sve ovo je dobro propraćeno i podržano od strane medija, koji su u rukama istih ljudi i organizacija, a koji su debelo plaćeni da neutrališu nezadovoljstvo naroda kada dođe do ovakvih događaja.

Sve u svemu. U svom ludilu i ratnoj histeriji u kojoj se trenutno nalaze EU lideri, na čelu sa šeficom diplomatije Kajom Kalas, dobro je da pojedinci koji se suprostave tom narativu i takvoj politici prođu kao gore pomenuti, a ne kao slovački premijer Robert Fico na kojeg je pokušan atentat.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi