Piše: Kasper

U tišini ravnice kod Botuna, gdje bi trebalo da niču kukuruzi i vinogradi, sada se podiže prašina – ne od brazdi i plugova, već od papira, dozvola i političkih ultimatuma. Agencija za zaštitu životne sredine dala je zeleno svijetlo za gradnju kolektora, a crveno za mir među građanima i partijama.

Podgorica decenijama traži rješenje za otpadne vode koje se slivaju u Moraču i Skadarsko jezero. Kolektor je zamišljen kao ključni korak ka čistijem i zdravijem gradu. Ali umjesto da donese konkretno poboljšanje, pretvorio se u test povjerenja između vlasti i naroda.

Gradonačelnik Saša Mujović uvjerava da je projekat neophodan:

„Ne gradimo kolektor da bi nekome naškodili, već da bi zaštitili zdravlje i budućnost cijelog grada.“

Mještani Botuna ostaju pri svom stavu: kolektor vide kao prijetnju, a ne kao spas. Njihovo nepovjerenje je duboko, jer su prečesto bili svjedoci neispunjenih obećanja.

„Nama kolektor ne treba ispred kuće. Ako treba, branićemo zemlju i vodu svojim tijelima. Ovo nije samo politika, ovo je borba za opstanak,“ poručuje jedan od mještana.

Za njih, rijeka i zemlja nijesu samo resursi – to je nasljeđe koje se ne smije ugroziti.

Najosjetljiviji dio priče leži u politici. Demokratska narodna partija, predvođena Milanom Kneževićem, otvoreno prijeti da će napustiti koaliciju ukoliko se projekat nastavi bez saglasnosti mještana.

„Ako vlast u Podgorici pokuša da kolektor nametne protiv volje naroda, DNP neće biti dio te koalicije. Bolje da rušimo vlast nego da rušimo živote naših ljudi,“ kaže Knežević.

„Nećemo dozvoliti da Podgorica nametne svoje planove na teritoriji Zete.

Građani, odbornici i čelnici Opštine dišu kao jedan i spremni smo da zaštitimo prava i opstanak naših sugrađana,“ stoji u saopštenju Opštine Zeta.

Tako je kolektor postao više od komunalnog pitanja – postao je simbol sposobnosti politike da sluša i djeluje u skladu sa interesima građana.

Ako koalicija ne pronađe kompromis, pukotina u Podgorici mogla bi se proširiti i na državni nivo.

Sukob oko kolektora, više nije samo priča o kanalizaciji i cijevima, već ogledalo odnosa države i građana.

Kolektor može biti korak ka usvajanju evropskih standarda u gradskom životu, ali može postati i zid nepovjerenja koji će se teško rušiti.

U ovom sporu, pobjednik će biti onaj ko pokaže da zna da gradi zajedno sa ljudima. Ne protiv njih, već sa njima.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi