Dostojan!

Piše: Kasper

Kada tama pokušava da proguta svijetlo, kada gradovi drhte pod težinom prijetnji i pakosti, tada se vidi prava snaga vjere.

Cetinje, 5. septembar 2021. godine, bio je upravo takav trenutak – trenutak kada se duh jednog naroda pobijedio, pobijedio mržnju i pokazao da ljubav i dostojanstvo uvijek savladaju prijetnje. Ustoličenje mitropolita Joanikija nije bio samo obred – to je bila Golgota jednog naroda i njegovog duhovnog vođe, put kroz trnje i sjenke, kroz mržnju i laži, put ka svijetlu.

Mitropolit Joanikije je dostojan da čuva ćivot Svetog Petra Cetinjskog, da bude čuvar svetinja i tradicije koja se proteže kroz vijekove. On stoji na mjestu mitropolita koji su uvijek koračali putem Svetog Save, na stazi svih pravoslavnih mitropolita koji su, kroz Golgotu svojih vremena, nosili krst i sačuvali vjeru. Svaka njegova riječ, svaka molitva i svaki čin, odražava kontinuitet te duhovne snage – snage koja oblikuje narod, štiti svetinje i ne pokleknu pred prijetnjama ni pakostima.

Svaka njegova riječ, svaki pogled, svaka molitva koja je odzvanjala kroz zidove Cetinjskog manastira, govorila je: ljubav pobjeđuje mržnju, strpljenje nadvladava zlo, vjera razbija laž. Njegovo ustoličenje postalo je parabola – priča o narodu koji, kroz trnje prijetnji i sjenke zlih namjera, pronalazi put do svijetla.

Ovo je Golgota svakog pravoslavnog mitropolita: put kroz prijetnje, kroz povike, kroz zlobu onih što sebe nazivaju „vjernicima“, a ne poznaju ni ljubav ni strpljenje. I opet, kroz vijekove, vjera pobjeđuje. Ljubav pobjeđuje. Dostojanstvo pobjeđuje. Svaki prijetnja, svaka laž, svaki pokušaj zastrašivanja, samo je potvrda snage koja dolazi od Boga i naroda.

Cetinjski manastir je toga dana svjedočio nečemu što se ne može zapisati u zakonima ni mjeriti ljudskim moćima – svjedočio je snazi duha, dostojanstvu i nepokolebljivosti. I kao što je Hristos kroz Golgotu donio spasenje, tako i vjera kroz svoje dostojanstvo i strpljenje donosi pobjedu nad mržnjom, zlom i podjelama.

Dostojan – ne samo mitropolit, već i narod, koji ne pokleknu pred prijetnjama, koji kroz iskušenja pronalazi snagu da bude svjetionik. Istinska moć ne leži u nasilju ni u lažima, već u vjeri koja prožima dušu i u ljubavi koja razbija tamu. A ta ljubav, kao rijeka bez kraja, uvijek, bez izuzetka, pobjeđuje mržnju i pakost, prolazi Golgotu i stiže do svjetla.

I u ovoj priči, svaki pravoslavni mitropolit, svaki narod koji nosi svoj krst, ponavlja lekciju istorije: snaga se ne mjeri barikadama, ne mjeri prijetnjama, ne mjeri lažima – snaga se mjeri sposobnošću da voliš, da vjeruješ, da istraješ. I dok postoji vjera, dok postoji ljubav, mržnja nikada neće pobijediti.

Tropar Svetom Petru Cetinjskom (glas 8):

„Priđite danas, o Pravoslavni, da se svečano zaradujemo, i da vidimo svečasne i sveslavne vrline, trudove i podvige, svećnjaka presvetlog iz crnogorskoga kraja, među arhijerejima velikog Petra, mnogohvaljenog pastira i učitelja: Jer ga divnim učini Gospod među svetima Svojim, istinski netruležnog posle četiri godine iz zemlje ga projavi: Njegovim molitvama, Hriste Bože, spasi duše naše.“

Aksios!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)