Piše Dane Čanković, predsjednik SNP-Izbor je naš!
Kada, ko i kako osporiti pravosnažne sudske presude i kada sudije podliježu krivičnoj odgovornosti AKCENAT NA USTAVNI SUD BiH
Isključivo su sudije krive i njihove kriminalne sudske presude, kao i moralna kriza u društvu, za nastanak ovakvog teksta i otvaranja tema kako sledi. Podrazumjeva se i dobra namjera potpisnika ovih redova.
Čast poštenim sudijama kojih svakako ima, ali na žalost ni oni nisu digli svoj glas protiv mnogo toga što ne valja u pravosuđu.
Vrijeme je da se otvori tema o krivičnoj odgovornosti sudija, koji svoje krivično djelovanje, ostvaruju ga donošenjem kriminalnih presuda, prikrivaju nezavisnim sudstvom i brane svojim izuzetnim pravom da mogu donositi sud o kojem se javo ne može raspravljati. Praksa na žalost pokazuje da u mnogim susdskim procesima sudstvo je nezavisno od prava i pravde a zavisno od korupcije i kriminala. Da je to baš tako najbolje se dokazuje postojanje sudskih presuda kojima se otela mnoga imovina i novac od države i naroda a u korist pojedinca, i to kao rezultat korupcije. Dokaz je i odnos imovine kojom raspolažu sudije sa njihovim legalnim prihodima. Kolika je snaga da se obezbijedi slobodno pljačkanje naroda, i koliko je sve međusobno uvezano i sa političarima, vidi se po tome što se ne donosi kvalitetan zakon o porijeklu imovine koji će se strogo primjenjivati i kao takav da donese rezultat. A da kriminalaca koji su u sistemu i u Srbiji i Srpskoj, a koji imaju bogatstvo koje se mjeri desetinama i stotinama miliona evra, ima – u to ne sumnja samo onaj koji to neće da uradi iz svojih razloga.
Spomenuću samo veliki broj obustavljenih krivičnih postupaka zbog nastupanja zastarjelosti, da usput spomenem i činjenicu da je u Srbiji u 2024-oj godini država isplatila više od četiri milijarde dinara zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku pred našim sudovima. Šta je sa bombastičnim izjavama i najavama hapšenja kriminalaca koja su se iznosila u zadnjih trinaest godina? Pa i sam sadaljšnji predsjednik Vučić je u takvim izjavama učestvovao. Vodile su se specijalne emisije o kriminalu raznih ljudi od Miškovića, Đilasa, Beka pa na dalje. U nekoliko navrata Vučić je prije dvanaestak godina iznosio činjenice o pljački 320 hektara poljoprivrednog zemljišta kod Novog Sada, koje je postalo građevinsko a u vrijednosti od preko 300 miliona evra. Pljačka u potpunosti nije uspjela zbog smjene vlasti 2012. godine i prisustva javnosti. Može se reći da su neke pljačke ostvarene privatizacijom i „nespornim“ sudskim presudama. Neki od navedenih pojedinaca poslije medijske hajke, pritvora (Mišković) i onda čega sve… dok ne padne dogovor, „nezavisno sudstvo“ donosi pozitivno rješenje na odštetni zahtjev Miškovića. Trpi budžet a narod ćuti, jer o sudskim presudama se ne može javno raspravljati. „To znaju i studenti prve godine prava“. Tako je osmišljena sigurna pljačka naroda i države , zbog koje , suštinski, niko nikad (u naše vreme) nije odgovarao.
Ali ovaj tekst ne stavlja akcenat na tu vrstu kriminala i problema u društvu, već na Odluku broj 5/98 – od 1. jula 2000 g. Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri narod (Muslimana –Bošnjaka, Srba i Hrvata) i u Muslimansko-Hrvatskoj Federaciji (formirana i tako nazvana 1994. Vašingtonskim sporazumom) i u Republici Srpskoj. Takva odluka u temelju ruši međunarodni mirovni ugovor i Aneks četri Dejtonskog sporazuma, koji je Dejtonsku BiH definisao kao državnu zajednicu (član III/3.(a) Ustava BiH pominje „državne funkcije“ entiteta, dok član I/7. govori o „državljanstvu“ entiteta.) sa zajedničkim institucijama u kojima su u potpunosti ravnopravni (konstitutivni) sva tri naroda, ali ne nikako da su konstitutivna (državotvorna) sva tri naroda i u oba entiteta. Tim sporazumom suverenitet kao najviše pravo odlučivanja ostavljeno je entitetima, Muslimansko-Hrvatska Federacija je definisana kao političko teritorijalni entitet Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata a Republika Srpska kao političko teritorijalni entitet srpskog naroda. Podrazumijeva se da u oba entiteta nacionalne manjine imaju sva prava po najvišim evropskim i svjetskim standardima i konvencijama. Takva Odluka US BiH o konstitutivnosti naroda ruši međunarodni mirovni sporazum i stvara pravnu mogućnost za ukidanje Republike Srpske sa realnom destabilizacijom čitavog regiona.
Odgovor na pitanje kad osporiti sudsku presudu i pokrenuti krivičnu odgovornost sudija koji su je donijeli, ne proizilazi samo iz činjenice da se njome izlazi iz svoje stvarne nadležnosti, već u konkretnom slučaju zbog sledećeg :
– Odlukom o konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta ruši se temelj međunarodnog mirovnog ugovora ( Dejtonski sporazum , Aneks četri ) iza kojeg stoje sve stalne članice SB UN. A takav međunarodni mirovni sporazum je iznad svih međunarodnih konvencija i standarda.
– Takva odluka mjenja političko pravi sistem Dejtonske BiH koja je Aneksom četri (koji suštinski predstavlja Ustav BiH) , definisana kao državna zajednica u političko pravni sistem koji definiše Dejtonsku BiH kao državu. Iz toga mogu proizaći dvije opasne stvari: prva , Da entiteti izgube teritorij, jer državna zajednica nema teritorij, a država ima. Druga, otvara se pravna pretpostavka ,ne samo, da može doći do promene imena entiteta, već i njihovog nestanka.
– Sama mogućnost da se Republici Srpskoj može oteti teritorij, promjeniti njeno ime, a sve na osnovu odluke US BiH o konstitutivnosti ( na osnovu te odluke osporena je njena himna Bože pravde , njen grb Nemanjića, pridjev srpski u nazivu mjesta, pa čak i Dan Republike Srpske) može izazvati ozbiljnu krizu koja bi destabilizovala čitav region , pa ga čak uvela i u ratne sukobe. To znači da se ovom odlukom čini zločin protiv mira.
Ne ističem , da je ova odluka pravno probčematična i ako je legalno donesena, ona je neligitimna jer su je donijeli dvojica sudija predstavnika bošnjačkog naroda uz trojicu sudija koji su stranci, dok je četvoro sudija, predstavnika srpskog i hrvatskog naroda , bilo protiv.
Iz navedenih razloga , a pogotovo iz onog, da odluka o konstitutivnosti naroda, može izazvati krizu neslućenih razmera , pa i rat , ona se mora staviti van snage. A protiv sudija koji su je donijeli podnijeti krivične prijave, jer su očigledno bili svejesni šta ona može da proizvede. Jedino, ako nisu pogrešno mislili da će srpski narod pristati na tako lukav proces nestanka Republike Srpske, a samim tim , vremenom , pristati i na svoj nestanak , jer Srpska je garant opstanka srpskog naroda na ovim prostorima.
Dakle , Ustavni sud BiH , svojom Odlukom o konstitutivnosti naroda, izaziva pravni problem, koji stvara političku krizu, a ona destabilizaciju u društvu.
Odgovor na pitanje – ko može osporiti, to jest poništiti sudsku presudu – jeste , NAROD. Narod je izvor suverenoteta. Tako je bilo kroz istoriju, samo treba da pokaže želju , a onda snagu i moć da to ostvari. I samo narod ima pravo da donese, spolja gledano, i nepravedne, pa i nezakonite odluke. Glas naroda je glas Boga. Narod je odlučivao kada su ga pitali imperatori i carevi i o životu ili smrti gladijatora u arenama. Pontije Pilat pitao je narod koga da oslobodi…i šta će činiti sa Isusom prozvanim Hristom – narod je odlučio.
Narod se i danas pita, a najbolji odgovor narod može dati na referendumu. I ukoloko je narod slobodan , on može na referendumu odlučivati o bilo kakvom pitanju. Druga je stvar što u današnje vreme postoje oni, koji su često na kriminalan način došli do ogromnog novca , pa im je isti udario u glavu , kao i oni sa lažnim autoritetom i vlašću koja im je udarila u glavu , pa zbog toga hoće da izopšte čitav narod. A narod upravo takve , s prezirom, treba da izopšti.
Zato je važno da se narod ne okreće od Boga, već da stvori Pokret dobra i tako će donositi ispravne odluke ostvarujući sveopšti napredak.
Da je Dejtonska BiH državna zajednica koja nema pravni kontinuitet sa nekadašnjom jugoslovenskom SR BiH, može se vidjeti i u tekstu “ Šta je nama BiH“.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
