Susret crnogorskog premijera Milojka Spajića sa njegovim hrvatskim kolegom Andrejem Plenkovićem na marginama Bledskog strateškog foruma predstavljen je javnosti kao korak u pravcu „strateškog prijateljstva“ i regionalne stabilnosti. Lijepa diplomatska poza, osmijesi pred kamerama, poruke o dobrosusjedstvu i zajedničkim interesima. No, iza tog protokolarnog optimizma krije se i porazna činjenica – Spajić nije imao snage ni dostojanstva da makar jednom riječju pomene mučenike iz logora Lora, crnogorske građane koji su tamo svirepo mučeni i ubijani.

Zašto? Da li je zaborav cijena „dobrosusjedskih odnosa“? Ili je možda procjena da je podsjećanje na stravične zločine prevelika smetnja u nastojanju da se izgradi političko savezništvo sa Zagrebom? Ako je to tako, onda je jasno da u Spajićevoj političkoj računici nema mjesta za dostojanstvo ni za pravdu.

Podsjetimo – logor Lora u Splitu bio je mjesto monstruoznih mučenja i ubistava tokom ratnih devedesetih. Crnogorski vojnici, rezervisti i civili prošli su kroz pakao tog logora, mnogi od njih nikada se nijesu vratili. To je rana na kolektivnom pamćenju Crne Gore koja ne može i ne smije biti zataškana, a još manje potisnuta radi „strateškog partnerstva“.

Plenković je političar koji, razumljivo, neće prvi otvoriti temu Lore – jer bi to značilo priznanje odgovornosti hrvatskih institucija i sistema. Ali da crnogorski premijer, čiji su sunarodnici bili žrtve, ćuti i prećutkuje, to je već ozbiljna izdaja moralne i državne obaveze.

Nije ovo pitanje bilateralne taštine, već pitanje pravde i pijeteta. Onaj ko danas ćuti o Lori, sutra će lako zaboraviti Morinj, Dubrovnik, ili bilo koje drugo mjesto stradanja. Politička korektnost, ako znači prećutkivanje zločina, onda se pretvara u saučesništvo u zaboravu.

Spajić voli da naglašava svoju „tehnokratsku“ modernost i evropski put. Ali Evropa počiva na pamćenju i suočavanju s prošlošću, a ne na brisanju zločina zbog trenutnih interesa. Ako u ime „regionalne stabilnosti“ prećutkujemo krv mučenika, onda ne gradimo stabilnost, nego licemjerje.

Zato ostaje gorka istina: dok je u Bledskim salonima gradio mostove za političku karijeru, Spajić je srušio most sjećanja na one koji su dali život u Lori. A država koja zaboravlja svoje mučenike – odriče se i sopstvenog dostojanstva.

Tagovi